| Sažetak | Emocije utječu na osjećaje, razmišljanje, djelovanje, pojavljuju se kao reakcije na važne
događaje. Kada su aktivirane, emocije stvaraju osjećaje i motivacijska stanja te se javno
izražavaju. Jedna od temeljnih emocija je strah. Strahovi su sastavni dio razvoja svakog djeteta, a
oni strahovi koji se javljaju kao dio normalnog razvoja ili kao reakcija na neku prijeteću situaciju
imaju adaptivnu ulogu. Strah osobu upozorava na opasnost, dovodi ju u stanje povećane budnosti
i priprema ju na suočavanje s prijetećom situacijom.
Djeca rano pokazuju strah od gubitka, napuštenosti, odvajanja i nepoznatih osoba što se ujedno
smatra i najčešćim vrstama straha. Djeca dugo trebaju bezuvjetnu pažnju odraslih i ljubav stoga
se uz navedene strahove često boje da će prestati biti voljena. Najčešći dječji strahovi u dječjem
vrtiću su: strah od mraka, gubitka i razdvajanja, bolesti i nesreća, rastave roditelja, nasilja,
životinja, liječnika, imaginarnih bića te umišljeni strahovi i panika.
Fobije se javljaju kod 2,4% djece i upornije su od strahova, a većina ih se povuče tijekom dvije
do tri godine uz liječenje ili bez, no psihoterapija ubrzava njihov oporavak. Ne može se točno
procijeniti i unaprijed znati koja će djeca pobijediti svoje fobije. Postoje 4 podtipa specifičnih
fobija: 1) fobije od životinja, 2) fobije od prirodnog okoliša, odnosno visine, vode, gromova, 3)
fobije od krvi, injekcije i ozljede, popraćene intenzivnim osjećajem nelagode i slabosti, 4)
situacijske fobije, obuhvaćaju javni prijevoz, tunele, mostove, liftove, letenje, vožnju i sl.
Osoba koja pati od anksioznosti se susreće sa simptomima koji su joj neprihvatljivi i strani.
Anksiozni poremećaji su među najčešćim poremećajima dječje i adolescentske dobi, a često se
pojavljuju u određenim obiteljima. Anksioznost se definira pomoću tri komponente: ponašajne,
subjektivne i fiziološke. Za djecu vrtićke dobi su specifične dvije kategorije anksioznih
poremećaja: anksiozni poremećaj zbog separacije i poremećaj s pretjeranom anksioznošću. |
| Sažetak (engleski) | Emotions affect feelings, thinking, reacting, they manifest themselves as reactions to major
events. When activated, emotions synthesize feelings, motivational states and are publicly
expressed. One of fundamental emotions is fear. Fears are an integral developmental part of
every child, and those fears which are showcased as a part of normal development or as a
reaction to certain threatening situation have an adaptive role. Fear warns a person of danger,
brings it in a state of increased alertness and prepares it to face a threatening situation.
Children tend to express fear of loss, abandonment, separation and unknown people early in their
development, and these fears are at the same time considered to be the most frequent ones.
Children need unconditional attention and love from adults for a long time, therefore they,
alongside the aforementioned fears, fear they will lose affections. The most common fears in the
kindergarden are: fear of the dark, loss and separation, illness and misfortune, divorce, violence,
animals, doctors, imaginary creatures, phobias and panic.
Phobias are manifested in 2, 4 % of children and are more insisted than fears, but most of them
disappear within two to three years with or without treatment, even though psychotherapy
accelerate their recovery. It cannot be precisely assessed and known in advance who will defeat
their phobias. There are 4 subtypes of specific phobias: 1) zoophobia, 2) natural environment
phobias – acrophobia, aquaphobia, astraphobia, 3) traumatophobia including phemophobia and
trypanophobia accompanied by intensive feelings of discomfort and nausea, 4) situational
phobias which include public traffic, tunnels, bridges, elevators, flying, driving et alia.
A person suffering from anxiety encounters unacceptable and unknown symptoms. Anxiety
disorders are among the most common infant and adolescent disorders, and are often
encountered in certain families. Anxiety is defined by three components: behavioural, subjective
and physiological. Two categories of anxiety disorders are specific for nursery age: anxiety
disorder because of separation and disorder with excessive anxiety. |
