U ovom diplomskom radu uspoređuju se glazba, godišnji i životni običaji sjeverozapadne Hrvatske (Podravine, Međimurja i Hrvatskog zagorja) iz razdoblja kada su glazba i običaji bili dio svakodnevice te su imali svoju stvarnu funkciju. Opisano razdoblje odnosi se na kraj 19. i sredinu 20. stoljeća, a u nekim mjestima stvarna funkcija tradicijskih običaja zadržala se i nakon sredine 20. stoljeća. Godišnji i životni običaji vezani su uz određene datume u godini ili uz neku situaciju koja je popraćena glazbom, plesom i scenskim nastupom. Uz navedeno, opisani su i tradicijski instrumenti koje su ljudi svirali, a karakteristični su za spomenute krajeve. Nakon Drugog svjetskog rata (u nekim područjima već i nakon Prvog svjetskog rata) dolazi do napuštanja tradicijskih običaja. Modernizacija, urbanizacija, industrijalizacija, seobe stanovništva i drugi čimbenici uzrokuju javljanje potrebe za očuvanjem tradicijske glazbe i običaja. Posljedica toga je stvaranje folklorne scene (smotre folklora) pod vodstvom nepolitičke organizacije Seljačke sloge (koja je djelovala u sklopu Hrvatske seljačke stranke). Danas glazbu i običaje nekog kraja možemo vidjeti uprizorene kao popratni dio neke manifestacije ili na smotrama folklora na lokalnoj ili županijskoj razini, a najvećom se smatra Međunarodna smotra folklora u Zagrebu.