Matematički zadatak zauzima centralno mjesto u nastavi matematike jer učenicima omogućuje postupno otkrivanje nepoznatih sastavnica na temelju poznatih, istovremeno imajući utjecaj na razvoj samostalnosti i logičkog mišljenja. Pogodbene rečenice su važne jer učenika potiču na promišljanje i kreiranje odgovora imajući u vidu radnje izrečene dvjema, međusobno ovisnim, surečenicama. Ovaj diplomski rad govori o poticanju upotrebe pogodbenih rečenica u matematičkim zadatcima razredne nastave. Rad nudi teorijska polazišta o matematičkom zadatku i njegovim vrstama te o pogodbenim rečenicama i njezinim vrstama, kako bi mogao biti prikazan njihov suodnos. U tu svrhu analizirani su udžbenici trećeg razreda osnovne škole iz nastavnog predmeta Hrvatski jezik te iz nastavnog predmeta Matematika sa ciljem dobivanja zastupljenosti zadataka sa pogodbenim rečenicama. Analiza je obuhvatila pogodbene rečenice s obzirom na vrstu, odnosno s obzirom na to radi li se o realnoj, potencijalnoj ili irealnoj pogodbenoj rečenici. Rezultati analiza upućuju na to da se pred učenike ne stavljaju u dovoljnom opsegu zadatci sa pogodbenim rečenicama, i to zadatci koji iziskuju učenikovo dublje promišljanje. Razlikuju se udjeli pogodbenih rečenica i pripadajućih im vrsta u pojedinim udžbenicima predmeta Hrvatski jezik, a najviše je takvih rečenica u području književnosti. Pojedinačni udžbenici predmeta Matematika također se razlikuju u udjelima zadataka s pogodbenim rečenicama, no dominiraju zadatci s realnim pogodbenim rečenicama. Na samom kraju rada ponuđeni su primjeri matematičkih zadataka sa pogodbenim rečenicama kao prijedlog njihove upotrebe u nastavi matematike.