Cilj rada je predstaviti jednu drugačiju perspektivu pristupu djeci s internaliziranim ponašanjima i to kroz provedeno akcijsko istraživanje. Naime, akcijsko istraživanje je alat kojim se pristupilo proučavanju problema internaliziranih ponašanja jer kroz njega praktičari i drugi sudionici istraživanja najbolje mogu osvijestiti vlastitu praksu te tako krenuti u promjene i unapređivanje. S obzirom da u literaturi nema mnogo opisanih modela prevencije, podrške i akcije usmjerenih ovakvim ponašanjima, osobito u ustanovama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, pristup kroz akcijsko istraživanje nametnuo se kao najbolji. S obzirom da nema jedinstvenih obrazaca pristupa određenom djetetu ili određenom ponašanju, akcijsko istraživanje daje rezultat primjeren upravo tom istraživanju i sudionicima unutar njega. Ovo istraživanje nametnulo se iz potrebe za rad s djecom koja pokazuju internalizirana ponašanja, a sama ne uspijevaju stvoriti socijalne prilike u kojima bi mogla razvijati svoje socijalne, ali i emocionalne vještine te otpornost. Dakle, istraživači unutar istraživanja su aktivni sudionici, a ne korisnici drugih istraživanja. Rad pruža uvid u osnovna načela akcijskih istraživanja, a u drugom dijelu je ponuđen izvještaj provedenog akcijskog istraživanja. Najveći dio istraživanja odnosi se na neposredan rad s djecom koja su identificirana kao povučena, sramežljiva i plašljiva te na način na koji su im pružene prilike za socijalna učenja u manjim skupinama. Osim toga, analizirani su i postupci podrške odgojitelja ovoj djeci. Svaka akcija je valorizirana kako bi se stvorile smjernice za daljnji rad. Akcijsko istraživanje trajalo je jednu pedagošku godinu.