Sažetak | U ovom radu iznosi se istraživanje o mišljenju odgojitelja u dječjim vrtićima o upotrebi standardnoga hrvatskog jezika u dječjim vrtićima, na odabranom uzorku. Rad se sastoji od tri dijela (poglavlja). Prvi dio sadrži kratki prikaz opće problematike jezika kao fenomena u ljudskom životu i kulturi. Objašnjavaju se pojmovi: govor, jezik, glas, slovo, pismo, čitanje i pisanje, zatim geneza, određenje i oblici (idiomi) hrvatskoga jezika: narječja, dijalekti, mjesni govori, supkulturni oblici te odrednice i norme hrvatskoga standardnog jezika, područja njegove primjene i povijesno oblikovanje. Drugi dio govori o odnosu jezične komunikacije i standardnoga hrvatskog jezika u dječjem vrtiću. Objašnjava se pojam pedagoške komunikacije u kojoj je razgovor (tj. jezik) osnovno sredstvo komuniciranja, oblici razgovora, razlike verbalnog i neverbalnog razgovora, sadržaj i odnosi tijekom razgovora, osobni i psihodinamički aspekti razgovora te načini i stilovi razgovora u predškolskoj ustanovi. Govori se i o važnosti jezične komunikacije u razvoju dječjega govora s posebnim osvrtom na ranu komunikaciju i razumijevanje verbalnoga govora odgojitelja te razvoj verbalnog izraza djeteta.
Treći dio rada sadrži prikaz istraživanja čiji je cilj bio utvrđivanje mišljenja odgojitelja o dvama pitanjima (istraživačkim problemima): osobnim teškoćama u primjeni hrvatskoga standardnog jezika u odgojno-obrazovnom radu te o sadržajima koje bi trebala obuhvatiti pretpostavljena knjiga jezičnih savjeta za odgojitelje koju bi trebalo izdati. U istraživanju tih problema postavljene su četiri hipoteze. Istraživanje je provedeno pomoću dvije ankete: Anketa o mišljenju odgojitelja/odgojiteljica o potrebi izrade jezičnog savjetnika za rad u predškolskom odgoju i Anketa za utvrđivanje najčešćih osobnih teškoća u uporabi hrvatskoga standardnog (književnog) jezika u poslovima odgojitelja/odgojiteljice. Potvrđene su hipoteze da odgojitelji podržavaju izradu jezičnog savjetnika za potrebe predškolskog odgoja te da imaju različite teškoće u uporabi hrvatskoga standardnog jezika među kojima su na prvom mjestu izražavanje znanstvenim i administrativnim stilom u pisanju i javnim nastupima. |