| Sažetak | U ovome diplomskom radu govori se o metodičkim aspektima pričanja priča u nižim razredima osnovne škole. Uvodna poglavlja govore o podrijetlu, teoriji i vrstama priče. Rad sadrži i objašnjenje podijeljenih mišljenja između čitanja i pričanja priča te termina pripovijedanja i pričanja. Naglasak cijelog rada usmjeren je na temeljne kompetencije pripovjedača te pripremu, atmosferu i odabir priče, kao i rituale te sredstva pri pričanju priča. U središnjem dijelu prikazan je empirijski dio koji prikazuje stav učitelja o pričanju priča te njihovo provođenje u praksi. Ispitano je 28 učitelja anonimnim strukturiranim anketnim upitnikom. Njime je utvrđeno pričaju li učitelji priče, u kojim nastavnim predmetima i etapama nastavnog sata te gdje pronalaze izvore. Istraživanje je pokazalo kako učitelji često pričaju priče, najčešće u motivacijskom dijelu sata, te da ih, osim na satima hrvatskog jezika, ostvaruju i na drugim satima, kao što su naprimjer sat razrednika i priroda i društvo. Čak 82,1 %, od ukupnog broja ispitanika, smatra da je pričanje priča bolje od čitanja. Najčešće izvore, za pričanje priča, ispitani učitelji navode vlastito iskustvo, samostalno smišljanje priča, čitanke, lektire, časopisi te mrežne stranice i portale. Osim istraživanja, u radu se interpretira provedba javnih sati, u ERR sustavu u sva četiri razreda osnovne škole, koji se temelje na nastavnom planu i programu. U svim izvedenim satima ostvarena je korelacija s područjem književnosti, a svi su sati bili prožeti didaktičkom igrom kao osnovnom metodom odnosno tehnikom. Osim navedenog, u radu su opisane i igre pričanja priča koristeći se predmetima i igračkama, pričanje na osnovi osjetila, pokreta te djelovanje priče, biblioterapija. |
| Sažetak (engleski) | This thesis deals with the problem of storytelling in primary school. Introductory chapters talk about the origin, theory and types of stories. The thesis also contains the explanation of divided opinions between reading and telling stories, and the terms narrating and storytelling. The focus of the entire thesis is on the core competencies of the narrator and the preparation, the atmosphere and selection of stories, rituals and resources for storytelling. The main part of the thesis is the empirical part which presents teachers' attitudes on telling stories and their implementation in practice. Anonymous structured questionnaire was used to obtain the attitudes of 28 primary school teachers. It aimed to establish whether teachers really tell stories, in which subjects and stages of a lesson and where they find stories. Research has shown that teachers often tell stories, usually in the motivational part of the lesson and they, in addition to Croatian language lessons, use stories in other lessons as well. As many as 82.1% of the total number of respondents believe that storytelling is better than reading. The surveyed teachers cited their own experience, stories they invent, textbooks, required reading, magazines and websites as the most common sources for storytelling. In addition to research, the paper interprets the lessons which were taught according to the prescribed curriculum and the ERR system, and which were taught in the first four grades of primary education. The lessons covered storytelling, in the main part of the lesson, and the interpretation of the stories that have been read. In all of the lessons a connection was achieved with the field of literature and all the classes were imbued with educational games. In addition, the paper also describes games of storytelling using objects, toys, senses, movement and also how a story affects the listeners, bibliotherapy. |
