Uvodni dio rada fokusira se na stanje u hrvatskom školstvu u drugoj polovici 19. stoljeća koje sa sobom donosi brojne promjene i borbe za ostvarenje progresivnih ideja. U to vrijeme osnivala su se razna učiteljska udruženja čiji je cilj bio unaprjeđenje školstva, no ta udruženja često su nailazila na protivnike kojima su se trebala suprotstaviti. U ovome radu naglasak je na skupini učitelja koja je bila vođena naprednim idejama, a među većinom muškaraca koji su sudjelovali u borbi za napredak našla se i Marija Jambrišak. Ona je bila jedna od učiteljica koja je svojim idejama željela pridonijeti napretku, a u sklopu tih ideja javlja se njena potreba za poboljšanjem položaja žena uz koje se usko vezalo unaprjeđenje obrazovanja žena. No, hrvatsko društvo u to doba bilo je i dalje vrlo tradicionalno i konzervativno po pitanju položaja žena te je teško dopuštalo promjene. Unatoč tome, Marija Jambrišak nije odustajala od nauma te je svoje ideje prilagodila zahtjevima vremena. Poboljšanje položaja žena pokušala je ostvariti unaprjeđenjem ženskog obrazovanja kojim bi one postale emancipirane, samostalne i slobodne. Godinama je nastojala pomoći ženama u dobivanju zasluženog mjesta u redovima učitelja i društvu te osiguravanju obrazovanja. Svoje ideje kojima je željela pridonijeti poboljšanju položaja i obrazovanja žena iznijela je na skupštinama 1971., 1883. i 1892. godine. Analizama tih govora i rada skupština dobit će se uvid u načine na koje je Marija Jambrišak pokušavala postići željeno, a navedeno skupštinsko djelovanje bit će analizirano u kontekstu njenog cjelokupnog rada. Na taj način steći će se potpuna slika svega što je za to vrijeme uspjela postići u korist ženskog napredovanja. Zaključno će biti utvrđeno kako su neke od ideja Marije Jambrišak uspješno provedene, a neke, nažalost, ne. Marija Jambrišak je uspjela pridonijeti napredovanju žena i poboljšanju njihovog obrazovanja tako što je progresivne ideje na prihvatljiv način inkorporirala u hrvatsko školstvo.