| Sažetak | Diplomski rad tematizira specifične kompetencije učitelja u inkluzivnom sustavu odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj. Promjena općih društveno-političkih prilika, jačanje javnih politika i razvoj informacijsko-komunikacijske tehnologije u 20. stoljeću pozitivno su djelovali na ostvarivanja prava na obrazovanje. Danas se ono odnosi na sve članove zajednice i pretpostavlja ravnopravno uključivanje svih učenika u odgojno-obrazovni sustav i redovite škole bez obzira na njihov nacionalni, vjerski, spolni, socijalni, tjelesni i zdravstveni identitet, te različite sposobnosti za učenje i socijalizaciju. Takva obrazovna inkluzija temelji se na uspostavi škola koje će zajedno s drugim učenicima pohađati i učenici s teškoćama. U Republici Hrvatskoj uključivanje učenika s teškoćama u razvoju u redovite osnovne škole zakonski je regulirano od 1980. godine. Od tog je vremena tim učenicima nacionalnim zakonodavnim okvirom priznato jednako pravo na obrazovanje te posebne odgojno-obrazovne potrebe. Tijekom godina razvojem javnih obrazovnih politika te najširim društvenim djelovanjem, inkluzivno se obrazovanje od suvremene odgojno-obrazovne tendencije prometnulo u ključno načelo najnaprednije institucionalizirane prakse odgoja i obrazovanja. Uspostava takve prakse kontinuirani je proces koji se odvija na više razina i zahtijeva osigurane resurse i svjesne promjene ponašanja, kako najšire društvene zajednice, tako i dionika na području obrazovanja. Resursi ne uključuju samo materijalne pretpostavke i financijska sredstva, nego i organizacijske, prostorne i kadrovske pretpostavke tojest vrijeme, znanje i trud zaposlenika - učitelja, koji su najvažnija karika u uspješnom svladavanju obrazovnih programa koji se moraju temeljiti na individualiziranim programima, te personaliziranim strategijama i metodama poučavanja te didaktičkim sredstvima. Kadrovski se preduvjeti ne odnose samo na broj i opću spremu zaposlenika nego još više na njihove specifične stručne kompetencije za inkluzivnu nastavu kao i njihove pozitivne stavove prema uključivanju djece s teškoćama u redovite obrazovne procese. Na temelju relevantne teorijske podloge rad predstavlja rezultate istraživanja specifičnih kompetencija učitelja u inkluzivnom sustavu odgoja i obrazovanja, provedenoga u nekoliko zagrebačkih osnovnih škola u svibnju i lipnju 2015. godine. 3 Rezultati istraživanja, dobiveni metodom samoprocjene, daju uvid u stanje inkluzivne prakse u Republici Hrvatskoj i potvrđuju inicijalnu hipotezu da ne postoje značajne razlike u stavovima učitelja razredne i predmetne nastave glede specifičnih kompetencija učitelja u pružanju odgojno-obrazovne podrške učenicima s teškoćama. |
| Sažetak (engleski) | The thesis deals with the specific teachers’ competences for inclusive education in Croatia. Changes in social and political environment, development of public policies and the development of information and communication technology sector have strengthened the right to education in the 20th century. Today, the right applies to all members of the community. It recognizes equal access to education to all students and free primary education for all, regardless of their nationality, religion, gender, social, physical and medical identity, and different learning abilities and social capacities. Educational inclusion encompasses the establishment of schools, attended by the students with disabilities, together with other students. In Croatia, the legal framework for inclusive education of students with disabilities was established in 1980. Since then, these students have been guaranteed equal right to education and special educational needs. Over the years, thanks to the development of public education policies as well as the widest social action, the inclusive education turned into a key principle of the most advanced practices of institutionalized education. The establishment of such a practice is an ongoing process that takes place on different levels and requires resources and changes of behavior not only of all stakeholders in the area of education but also of the entire community. Resources include not only material prerequisites and financial funds, but also organizational, physical and human resources, that is the time and effort of employees, the teachers, who are the most important link in the successful mastering of curriculum, based on individualized approach, and personalized methods, teaching strategies and learning tools. Human resources apply not only to the number and general qualifications of teachers but also to their specific professional competences for inclusive education, as well as to their positive attitudes towards inclusion of students with disabilities in universal primary schooling. Based on the relevant theoretical background the thesis presents the results of a research on the specific teachers’ competencies for inclusive education carried out at several Zagreb elementary schools in May and June 2015. The research results, obtained by the method of self-assessment, provided insight into the practice of the 5 inclusive education in Croatia and confirmed the initial hypothesis that there are no significant differences in the attitudes of primary school teachers and primary school subject teachers regarding specific competencies for inclusive education. |
