Naslov Uloga konstruktivističkog učenja, nastavničke interakcije i samoučinkovitosti u dosadi na nastavi kod učenika osnovnog obrazovanja Naslov (engleski) The role of constructivist learning, teacher interaction and self-efficacy in classroom boredom among elementary education students Autor Lidija Rudić Mentor Tomislav Topolovčan (mentor)Član povjerenstva Siniša Opić (predsjednik povjerenstva)Član povjerenstva Goran Lapat (član povjerenstva)Član povjerenstva Snježana Dubovicki (član povjerenstva)Ustanova koja je dodijelila Sveučilište u Zagrebu Datum i država obrane 2022-10-06, Hrvatska Znanstveno / umjetničko INTERDISCIPLINARNA PODRUČJA ZNANOSTI Univerzalna decimalna klasifikacijaUDC ) 37 - Obrazovanje Sažetak Teorijski dio rada obuhvaća definicije i pregled glavnih pojmova koji su relevantni za cilj i probleme ovoga istraživanja. U teorijskoj i povijesnoj analizi objašnjen je i definiran pojam dosade, sistematizirane su teorije i vrste dosade, objašnjeno je pojmovlje konstruktivističkoga učenja i nastave s različitih teorijskih perspektiva, navedene su i objašnjene podjele konstruktivizma te su sistematizirana osnovna obilježja konstruktivističkoga učenja i nastave, kao i dobrobiti konstruktivističke nastave s osvrtom na strategije konstruktivističkog učenja. Objašnjeno je pojmovlje školskog, odnosno razrednog ozračja, prikazan je povijesni teorijski pregled i definiran pojam nastavničke interakcije, definiran je i objašnjen model interpersonalnog ponašanja nastavnika. Nadalje, definirani su i objašnjeni tipovi nastavničkoga stila rukovođenja te osam tipova interpersonalnih odnosa između nastavnika i učenika. Prikazan je povijesni razvoj koncepta samoučinkovitosti te je samoučinkovitost definirana i objašnjena u sklopu Bandurine socijalno-kognitivne teorije. Stavljen je naglasak na povezanost samoučinkovitosti i okoline učenja. Opisan je razvoj samoučinkovitosti i njezini izvori, a naglasak je stavljen na istraživanja samoučinkovitosti kod adolescenata, obzirom na dobni uzrast ispitanika u ovome istraživanju.
Cilj empirijskog istraživanja bio je ispitati obilježja i prediktorsku ulogu konstruktivističkog učenja, nastavničke interakcije i samoučinkovitosti u učeničkoj dosadi na nastavi. Uz navedeni glavni cilj, htjela su se uvidjeti i obilježja svih navedenih čimbenika s obzirom na pojedina obilježja ispitanika kao što su spol, dob, mjesto gdje ispitanici pohađaju školu (selo/grad) i opći uspjeh s kojim su ispitanici završili prethodni razred.
Analiza se temelji na rezultatima empirijskoga istraživanja provedenoga od sredine listopada do kraja studenoga 2021. godine. U istraživanju su sudjelovali učenici sedmih i osmih razreda osnovne škole (N = 1249) iz svih pet regija Republike Hrvatske. Korišteni su Skala dosade na nastavi, Upitnik konstruktivističkog učenja, Upitnik nastavničke interakcije i Upitnik samoefikasnosti za djecu. Na upitnicima je provedena eksplanatorna i konfirmatorna faktorska analiza.
Rezultati istraživanja pokazali su kako će doživljaj dosade na nastavi biti niži ako učenici imaju veću intrizičnu motivaciju učenja, odnosno ako im je zanimljivo ono što uče i ako smatraju kako je ono što uče primjenjivo u stvarnom životu. Rezultati ukazuju da previše slobode, nepostavljanja granica, previše samostalne aktivnosti učenika bez vodstva od strane nastavnika, dugoročno kod učenika mogu izazvati veći osjećaj dosade na nastavi. Pokazalo se kako veći osjećaj samoučinkovitosti rezultira nižom dosadom, a hijerarhijska analiza pokazala je kako veća socijalna samoučinkovitost, ipak rezultira većom dosadom, što pokazuje kako učenici s razvijenim pozitivnim odnosima s vršnjacima i oni koji se bore za svoja prava, a pri tome ne narušavaju prava drugih, dugoročno gledajući, mogu doživjeti veći osjećaj dosade na nastavi.
Na temelju rezultata istraživanja opravdano je zaključiti kako pitanje mjesta škole i, eventualno, pedagoški standard nije značajno za razlike u doživljavanju dosade na nastavi kod učenika osnovne škole, kao ni spol i dob učenika.
Rezultati istraživanja navode na zaključak kako je opći uspjeh učenika značajan za razliku u doživljavanju dosade kod učenika osnovne škole, odnosno kako učenici s nižim općim uspjehom doživljavaju i veću dosadu na nastavi.
Znanstveni doprinos ovoga rada su dobivena deskriptivna obilježja i klasifikacija učeničke dosade na nastavi, konstruktivističkoga učenja, nastavničke interakcije i samoučinkovitosti. Radom su objašnjenji kauzalni i prediktorski odnosi između konstruktivističkog učenja, nastavničke interakcije, samoučinkovitosti i učeničke dosade na nastavi.
Istraživanjem su se dobile nove znanstvene činjenice koje su poslužile za teorijsko definiranje novih pojmova u nastavi usmjerenoj na učenika te predviđanje i kontrolu svih istraživanih čimbenika u nastavi.
Sažetak (engleski) Theoretical part of the paper includes definitions and summary of the key terms relevant for the goal and issues of this research.
Theoretical and historical analysis explains and defines the term boredom, it systemises theories and types of boredom, explains the terms of constructivist approach to teaching from different theoretical perspectives, it also lists and explains divisions within the constuctivist theory itself and systemises basic characteristics of constructivist teaching approach as well as benefits of this type of teaching with an overview of its strategies.
The paper also explains the term school and classroom environment, it shows theoretical overview and defines the term teacher interaction, while describing and explaining the model of interpersonal teacher behaviour. It determines and explains types of teacher leadership style and eight types of interpersonal relations between teacher and student.
It also shows historical development of the concept of self-efficacy, which is elaborated within the Bandura's social-cognitive theory.
The emphasis was placed on the connection between self-efficacy and learning environment. It describes the development of self-efficacy and it's source with the emphasis on the research of self-efficecy in adolescents considering the age of the subjects in this survey.
The goal of this empirical research was to analyse characteristics and predictor role of constructivist teaching, teacher interaction and self-efficacy of student boredom in classroom.
Alongside the main goal, it focuses on all the factors considering specific characteristics of subjects, such as sex, age, place where subjects attend school(city/village) and the overall grade from the previous class.
Analysis is based on the results of the empirical research conducted from mid- October to end of November, 2021. Participants of the research were primary school students, namely seven and eight-graders (N=1249), from all the five regions of Croatia. Measuring instruments used in the survey are: Classroom Boredom Scale, Constructivist Teaching Questionnaire, Teacher Interaction Questionnaire and a Questionnaire on Self-Efficacy of Students. Explanatory and confirmatory factor analysis has been applied. The results have shown that the experience of boredom in classroom is lower if students have higher intrinsic learning motivation, that is to say, if they are interested in the subject matter and they consider it applicable in real life. Results also show that too much freedom, no boundaries, too many independent activities without teacher guidance, can, in the long run result in higher experience of boredom in classroom. They show that the higher the feeling of self-efficacy, the lower the feeling of boredom in classroom. But at the same time, hierarchical analysis shows that higher social self-efficacy results in higher feeling of boredom which goes to show that the students with developed positive relations to their peers and those who fight for their rights without violating the rights of others, can in the long run, experience higher feeling of boredom in classroom.
Based on the survey results, it can be concluded that neither place of attendance, educational standard, sex nor age influence significantly the level of boredom in classroom.
But, the results are different in relation to overall grade from the previous class. Students with lower overall grade tend to experience higher level of boredom in classroom.
Scientific contributions of this paper are descriptive characteristics and classification of student boredom in classroom, constructivist teaching, teacher interaction and self-efficacy.
The paper explains the clausal and predictor relations between constructivist teaching, teacher interaction and self-efficacy with level of student boredom in classroom. The research has resulted in new scientific facts which have served for theoretical definition of new terms in the type of teaching directed to student as well as prediction and control of all the explored factors in teaching.
Ključne riječi
učenička dosada
konstruktivističko učenje
nastavnička interakcija
samoučinkovitost
Ključne riječi (engleski)
clasroom boredom
constructivist learning
teacher interaction
self-efficacy
Jezik hrvatski URN:NBN urn:nbn:hr:147:480852 Studijski program Naziv: Cjeloživotno obrazovanje i obrazovne znanosti Vrsta resursa Tekst Način izrade datoteke Izvorno digitalna Prava pristupa Pristup korisnicima matične ustanove Uvjeti korištenja Javna napomena Vanjski korisnici mogu pristupiti završnom radu u knjižnicama Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Datum i vrijeme pohrane 2023-03-30 08:10:39
