| Sažetak | Komunikacija je temelj i potporni stup usvajanja jezika i razvoja govora. Važno je uočiti da dijete prije nego što progovori mora usvojiti niz znanja i vještina koje će mu omogućiti da postane komunikacijski aktivno i spremno za usvajanje jezika. Čovjek nije postao društveno biće zbog procesa socijalizacije u djetinjstvu, već je rođen kao biće koje teži društvenosti. Ono što čovjeka povezuje s drugim bićima oko njega jest komunikacija. Ona je u ljudskoj prirodi i prisutna je od samog početka života. Ovaj rad na samom početku objašnjava razliku između govora, jezika i komunikacije te način na koji ih staviti u razvojnu perspektivu. Iako se ti pojmovi često predstavljaju kao sinonimi postoje brojne razlike među njima. Također, u radu se donosi i teorijski uvid u ranu jezičnu komunikaciju. Autori često različito definiraju ili ne definiraju razdoblje u životu djeteta na koje se odnosi pojam rana jezična komunikacija. U poglavlju o ranoj jezičnoj komunikaciji pobliže su opisana rana komunikacijska sredstva: glasanje, pogledi i geste. Kasnije su predstavljeni i različiti stadiji rane komunikacije koji uvelike pomažu u njezinu razumijevanju. Ono što je zajedničko svim stadijima jest da ne predstavljaju crno-bijelu podjelu, već je njihovo poznavanje važno za razumijevanje razvojnih promjena koje dijete usmjeravaju prema novom komunikacijskom obilježju. Ni za koji od navedenih stadija ne postoji jasno usuglašena vremenska odrednica. Stoga je sve podatke i znanja o svakom od navedenih razdoblja izuzetno važno promatrati u razvojnom kontekstu, a ne u točno definiranim vremenskim okvirima. U narednim poglavljima pobliže se opisuje razvoj rane jezične komunikacije u vrtiću, važnost poticajnog okruženja, kvalitetne komunikacije među djecom te između odgojitelja i djeteta. Ankentnim upitnikom ispitano je u kojoj su mjeri odgojitelji upoznati s ranom jezičnom komunikacijom i njezinim stadijima, predstavlja li im predgovorna komunikacija izazov, jesu li motivirani za educiranje u području rane komunikacije te koliko im je zapravo važna kvalitetna komunikacija u odgojnoj skupini (kako među djecom tako i između njih i djece). Cilj istraživanja bio je ustvrditi postoji li među ispitanicima razlika u znanju i stavovima ovisno o stupnju obrazovanja, godinama radnog staža te odgojno-obrazovnoj skupini u kojoj trenutačno rade. Iako je to bila pretpostavka, istraživanjem je dokazano da stupanj obrazovanja nije u velikoj mjeri utjecao na odgovore odgojitelja. Drugim riječima, odgojitelji sa završenim diplomskim studijem nisu pokazali više znanja u području rane jezične komunikacije. Ono što je iznenađujuće jest da odgojitelji u velikoj mjeri smatraju da nemaju dostupnu literaturu i edukacije kroz koje bi se mogli dodatno educirati u području rane jezične komunikacije, a gotovo polovica ispitanika smatra da im je posebno izazovna komunikacija s djecom koja su u fazi dominantno neverbalne komunikacije. |
| Sažetak (engleski) | Communication is the foundation and supporting pillar of language acquisition and speech development. It is important to note that, before a child starts speaking, it must acquire certain knowledge and a set of skills that will enable them to become communicatively active and ready for language acquisition. Humans did not become social beings solely due to the process of socialization in childhood; rather, they are born with an innate inclination towards sociality. What connects humans to others around them is communication. Therefore, communication is inherent to human nature and present from the very beginning of life. At the outset, the work explains the difference between speech, language, and communication and how to put them into a developmental perspective. Although these terms are often presented as synonyms, there are differences among them. The work then provides a theoretical insight into early language communication. Authors often define or fail to define the period in a child's life to which the term "early language communication" refers. The chapter on early language communication provides a closer description of early communication means: vocalizations, gazes, and gestures. Later in the paper, various stages of early communication are presented, greatly aiding in understanding the subject. What is common to all stages is that they do not represent a black-and-white division; instead, understanding them is important for comprehending the developmental changes that steer the child towards new communication features. None of the mentioned stages has a clearly defined temporal boundary. Therefore, it is crucial to observe all data and knowledge about each of the mentioned periods in a developmental context rather than in precisely defined time frames. Subsequent chapters provide a detailed description of the development of early language communication in preschool, the importance of a stimulating environment, quality communication among children, and between educators and children. A questionnaire was used to examine the extent to which educators are familiar with early language communication, its stages, whether communication before speech poses a challenge to them, whether they are motivated to educate themselves in the field of early communication, and how important quality communication within the group is to them (both among children and between educators and children). The aim of the research is to determine whether there are differences in responses depending on the respondents' level of education, years of experience, and the educational group they currently work with. Although it was an assumption, research has proven that the level of education did not significantly affect theresponses of educators. In other words, educators with a completed graduate degree did not demonstrate more knowledge in the area of early childhood language communication. What is surprising is that educators largely believe they do not have access to literature and training that would allow them to further educate themselves in the field of early language communication, and almost half of the respondents find communication with children who are in the predominantly nonverbal stage particularly challenging |
