Poremećaji spektra autizma globalni su razvojni poremećaji za koje je poznato da se javljaju i počinju u djetinjstvu, većinom u prve tri godine života, zahvaćaju gotovo sve psihičke funkcije i traju cijeli život. Među obilježjima poremećaja spektra autizma bez obzira na razinu funkcionalnosti djece ističu se narušenost socijalne interakcije i komunikacije te ograničeni obrasci ponavljajućih oblika ponašanja, interesa ili aktivnosti. Navedena obilježja ponašanja i funkcioniranja utječu na mogućnost zadovoljenja osnovnih životnih potreba kao i na ukupnu kvalitetu života djece i odraslih. Od iznimne je važnosti rano prepoznavanje poremećaja, a u cilju primjerenog odgoja i obrazovanja. Temeljem spoznaja o pozitivnom doprinosu ranog uključivanja djece s poremećajima spektra autizma u vršnjačke skupine na samostalnost i sudjelovanje u svakodnevnim aktivnostima, suvremeni se oblici podrške usmjeravaju na odgoj, edukaciju i rehabilitaciju u zajednici. Sukladno tome, mijenja se i odnos društva prema integraciji i inkluziji djece s poremećajima spektra autizma u društvenu zajednicu općenito te njihovo uključivanje u ustanove ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja uz jednake mogućnosti kao i drugoj djeci bez teškoća. Inkluzivno okruženje i njegove promjene ne određuju samo djeca s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama već i potrebe druge djece, roditelja, odgajatelja i neposredne okoline s kojima je dijete u izravnom doticaju. U osiguravanju kvalitetne i uspješne inkluzivne prakse razvijeni su profesionalni i programski oblici podrške koji podrazumijevaju kompetencije odgojitelja i stručnih suradnika u ustanovama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. U ovom radu ističu se strategije i oblici podrške djeci s poremećajem iz spektra autizma u redovnim ustanovama, programska potpora dostupna odgojiteljima i drugim stručnjacima u radu s ovom skupinom djece