Cilj je ovoga diplomskoga rada utvrditi postoji li statistički značajna razlika u motoričkim sposobnostima između djece tenisača i djece koja se ne bave organiziranim sportom. U ovom istraživanju sudjelovalo je petnaestero djece iz teniskoga kluba „Viži“ i petnaestero djece iz dječjega vrtića Dobro Drvo, u dobi između pet i šest godina. Uzorak varijabli činila je baterija od šest testova za procjenu motoričkih sposobnosti. Ravnoteža je bila ispitivana testom stajanja na jednoj nozi na povišenju, koordinacija je bila ispitivana testom poligona natraške, repetitivna snaga ispitivala se trbušnjacima u 30 sekundi, eksplozivna snaga ispitivala se testom skoka u dalj iz mjesta, brzina se ispitivala testom tapinga rukom u 10 sekundi i fleksibilnost se ispitivala pretklonom trupa. I djeca tenisači i djeca koja se ne bave organiziranim sportom bila su ispitivana na isti način, što znači da su bila mjerena u istim uvjetima i da ih je mjerio isti mjerilac. Prilikom obrade dobivenih podataka korištena je deskriptivna analiza i t-test analiza za nezavisne uzorke. Dobiveni rezultati ovoga istraživanja pokazuju postojanje statistički značajnih razlika u motoričkim sposobnostima između djece tenisača i djece koja se ne bave organiziranim sportom. Djeca tenisači pokazuju statistički značajniju višu razinu svih ispitivanih motoričkih sposobnosti izuzev fleksibilnosti, iako djeca tenisači i u varijabli fleksibilnosti pokazuju nešto bolji rezultat. Rezultati dobiveni ovim istraživanjem dokazuju da će djeca koja se bave sportom, u ovom slučaju tenisom, imati bolje razvijene motoričke sposobnosti od djece koja se ne bave organiziranim sportom iz razloga što djeca tenisači više vježbaju, i prilikom treninga, rade na razvijanju motoričkih sposobnosti.