Osoba učiteljske struke koja se barem jednom u svojoj struci susrela s učenikom koji ima neku govorno-jezičnu teškoću kao što su disleksija, disgrafija, diskalkulija i slično, zna koliko je to izazovan, zahtjevan i odgovoran posao, pogotovo kada se radi o poučavanju stranog jezika. Ono što je od izuzetne važnosti je da učitelji moraju biti svjesni situacije svojih učenika i najprije se educirati o njihovoj teškoći kako bi im mogli na ispravan način pomoći. U tome im pomažu i roditelji takvih učenika te je vrlo važno imati dobru komunikaciju s njima. Ponekad teškoće mogu biti rezultat genetskih utjecaja te se s njima suočavaju i roditelji ili rodbina. Međutim, uzroci mogu varirati od nepoznatih do, na primjer, preranog rođenja ili određene traume. No izuzetno je važno na vrijeme uočiti simptome i odvesti dijete logopedu kako bi se napravila procjena težine teškoće i može li učenik pohađati redovnu školu ili školu s posebnim uvjetima obrazovanja za učenike s teškoćama. Jedan od najvećih izazova, kako za učenike, tako i za učitelje predstavlja čitanje s razumijevanjem. Vrlo je teško učeniku koji ima poteškoće u čitanju i/ili pisanju biti koncentriran na neki dugačak tekst o kojem kasnije još mora i odgovarati na pitanja. U radu sam željela dokazati kako uspješna prilagodba teksta i zadataka rezultiraju uspješnijim rješavanjem zadataka čitanja s razumijevanjem kod učenika s govorno-jezičnim teškoćama. Istraživanje sam provela tako da sam učenicima sedmoga razreda Osnovne škole Poliklinike SUVAG prvi puta dala pismenu vježbu čitanja s razumijevanjem bez ikakve prilagodbe. Rezultati su bili očekivano loši, a nakon analize sam napravila grafičku i sadržajnu prilagodbu istog teksta i istih zadataka te sam nakon otprilike dvadeset i osam dana učenicima dala pismenu vježbu drugi put. Rezultati su bili očekivano puno bolji te sam tako dokazala svoju pretpostavku.