Svrha ovoga rada je istaknuti činjenicu da su djeca s teškoćama jedna od najosjetljivijih članova društva, a na društvu i zajednici u kojoj takva djeca žive je da ih prihvate kao sebi ravnopravne. Tek tada možemo govoriti o uspjehu integracije i inkluzije i stvaranju jednakih prilika za svu djecu. Sukladno tome, cilj ovog istraživanja bio je utvrditi koliko su roditelji upoznati s teškoćama djece koja se uz vršnjake bez teškoća uključuju u redovite vrtiće, u kojoj mjeri misle da je inkluzija provedena, ispunjavaju li odgojitelji svoju ulogu sukladno kompetencijama koje imaju i smatraju li da su djeca u predškolskoj ustanovi dovoljno pripremljena za školu. Završni rad je pripremljen na način da prvo uvodi čitatelja u razumijevanje pojma teškoće u razvoju i pobliže objašnjava sa kakvim se sve vrstama teškoća društvo i zajednica susreću. Nakon toga slijedi objašnjenje što znači pripremiti dijete za školu općenito, a zatim je objašnjen i način uključivanja djece s teškoćama u predškolske ustanove kao i njihova priprema za školu. U radu je objašnjena važnost uloge odgojitelja u toj pripremi i kako kroz suradnju s roditeljima i stručnim suradnicima u predškolskim ustanovama uključuju djecu s teškoćama te ih osposobljavaju za funkcioniranje u daljnjem obrazovanju kao i za život. Rad je temeljen na rezultatima istraživanja provedenoga u predškolskim ustanovama gdje se ispitivanjem roditelja predškolske djece došlo do rezultata kako većina njih podržava uključivanje djece s teškoćama u redovite vrtiće i smatra da ono pomaže u razvoju kompetencija te djece, ali također velik broj ih smatra da ona izlaze iz predškolske ustanove nedovoljno pripremljena za osnovnu školu te da je važna priprema djece bez teškoća za prihvaćanje i uključivanje djeteta s teškoćama.