Kinetička umjetnost ne predočuje pokret, već je kretanje sastavni dio djela, što može značiti da se kreće samo djelo ili da se gledatelj kreće ispred djela ili se ne kreće ni gledatelj ni djelo, ali se postiže dojam kretanja zahvaljujući optičkoj varci. Zamisli kinetičke umjetnosti ukazuju na modernistički projekt tehničkog preobražaja i estetizaciju suvremenog svijeta. Konstruktivisti dvadesetih godina prošlog stoljeća, svojim avangardnim eksperimentiranjima, dali su prva stvarna djela kinetičke umjetnosti, uključujući stvarni pokret u statičnu formu. Daljnji razvoj dešava se poslije Drugog svjetskog rata, pedesetih godina obnovom konstruktivističkih zamisli – neokonstruktivizma. Tih godina osnaženo je zanimanje za kinetizam, organizira se niza izložbi i formiraju se mnoge eksperimentalne grupe. Od početka šezdesetih godina na dalje načela kinetičke umjetnosti šire se među mnogim mlađim umjetnicima, sudionicima izložbi i pripadnicima u tom pokretu okupljenih grupa. I na području Hrvatske postojala je grupa umjetnika koji su djelovali u duhu novo nastale umjetnosti. Prijelomni trenutak za našu suvremenu umjetnost, i najradikalniji odmak od dotadašnje dirigirane umjetnosti jest pojava grupe EXAT 51, koja je pripremila put za daljnje inicijative koje su se desile u kompleksu od pet izložbi Novih Tendencija, preko kojih Zagreb šezdesetih godina postaje nezaobilazno međunarodno likovno središte.