Naslov Specifičnosti, obilježja i značenje javne komunikacije
Naslov (engleski) Specifics, characteristics and meaning of public communication
Autor Matea Biletić
Mentor Marijana Togonal (mentor)
Član povjerenstva Irena Sever Globan (predsjednik povjerenstva)
Član povjerenstva Matilda Kolić Stanić (član povjerenstva)
Član povjerenstva Marijana Togonal (član povjerenstva)
Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj Hrvatsko katoličko sveučilište (Odjel za komunikologiju) Zagreb
Datum i država obrane 2023-09-28, Hrvatska
Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana DRUŠTVENE ZNANOSTI Informacijske i komunikacijske znanosti
Sažetak Javna se komunikacija za razliku od privatne odvija u određenome javnom prostoru, stoga se očekuje da javni komunikator komunicira prema određenim pravilima koja se prije svega odnose na komunikacijsko-retoričke alate, ali i na jezik komuniciranja. Zbog svoje upućenosti na velik broj primatelja javna komunikacija snažan je čimbenik razvoja jezične kulture i svijesti pojedinaca, utječe izravno na razvoj stajališta i mišljenja, postupanja i reakcije ljudi. Upravo stoga bilo bi poželjno da javni govornici vladaju kumunikacijskim vještinama i retoričkim pravilima u kojima se poštuje argumentacijska praksa te da komuniciraju na standardnome idiomu kao poželjnome varijetetu hrvatskoga jezika najpogodnijem za javnokomunikacijski diskurs.
Javna je komunikacija i bitan segment odnosa s javnošću, grane koja se sve više i brže razvija, stoga ćemo u radu analizirati i suodnos javne komunikacije i odnosa s javnošću. Nadalje, razvoj digitalne tehnologije praktički je omogućio svakome pojedincu da postane javni komunikator što znači da se polje javne komunikacije nekontrolirano širi na aktere koji donedavno nisu imali pristupa kanalima javne komunikacije. S obzirom na navedeno u radu ćemo definirati što je javna komunikacija, koji su dominantni diskursi javne komunikacije te koja su njihova obilježja s obzirom na ulogu primatelja i pošiljatelja u komunikaciji, potom utvrditi razliku između poželjnoga (standardnog) koda komuniciranja i onoga nestandardnog te navedeno potkrijepiti primjerima iz javnokomunikacijske prakse različitih stilova.
Cilj je rada sustavno i pregledno iznijeti karakteristike javne komunikacije te primjerima potkrijepiti obrazloženja u svrhu postizanja jasnoće i plastičnosti iskaza. Metode koje će se pritom primijeniti jesu metoda analize i sinteze, metoda generalizacije, metoda deskripcije te metoda komparacije utemeljene na primjerima dobre i loše prakse.
Sažetak (engleski) Unlike private communication, public communication takes place in a specific public space, therefore it is expected that a public communicator communicates according to certain rules that primarily refer to communication-rhetorical tools, but also to the language of communication. Due to its focus on a large number of recipients, public communication is a strong factor in the development of language culture and awareness of individuals, it directly affects the development of people's views and opinions, actions and reactions. This is precisely why it would be desirable for public speakers to master communication skills and rhetorical rules in which argumentative practice is respected, and to communicate in standard idiom as the preferred variety of the Croatian language most suitable for public communication discourse.
Public communication is also an important segment of public relations, a branch that is developing more and more rapidly, so in this paper we will analyze the relationship between public communication and public relations. Furthermore, the development of digital technology has practically enabled every individual to become a public communicator, which means that the field of public communication is expanding uncontrollably to actors who until recently did not have access to public communication channels. With regard to the above, in the paper we will define what public communication is, what are the dominant discourses of public communication and what are their characteristics with regard to the role of the receiver and sender in communication, then determine the difference between the desirable (standard) code of communication and the non-standard one, and substantiate the above examples from public communication practice of different styles.
The aim of the work is to present the characteristics of public communication in a systematic and transparent manner and to support the explanations with examples in order to achieve clarity and plasticity of statements. The methods that will be applied are the method of analysis and synthesis, the method of generalization, the method of description and the method of comparison based on examples of good and bad practice.
Ključne riječi
komunikacija
javna komunikacija
diskurs
pošiljatelj
primatelj
Ključne riječi (engleski)
communication
public communication
discourse
sender
receiver
Jezik hrvatski
URN:NBN urn:nbn:hr:224:993459
Studijski program Naziv: Komunikologija Vrsta studija: sveučilišni Stupanj studija: diplomski Akademski / stručni naziv: magistar/magistra komunikologije (mag. comm.)
Vrsta resursa Tekst
Način izrade datoteke Izvorno digitalna
Prava pristupa Pristup korisnicima matične ustanove
Uvjeti korištenja
Datum i vrijeme pohrane 2023-10-11 09:25:00