| Sažetak | Počevši od devedesetih godina prošloga stoljeća, politička, društvena i medijska slika Rusije, Kine i Hrvatske naglo se počinje mijenjati. Iako u spomenute zemlje prodiru demokratske slobode, što za posljedicu ima stvaranje neovisnih i slobodnih medija, politički vrh nije odustao od svoje uloge nad kontrolom medija i medijskih sadržaja. Srozavanje medijske profesije posebno je vidljivo ne primjeru istraživačkog novinarstva. Novinari koji se bave propitivanjem korupcijskih i pravosudnih problema, stanjem u društvu i povezanošću političkog vrha s kriminalom bivaju proglašavani neprijateljima države i njihov se glas nastoji ugušiti.Ruska novinarka Anna Politkovskaja zbog svojih je tekstova o stanju u Ruskoj Federaciji ubijena. Xinran Xue, kineska radijska voditeljica, spisateljica i aktivistica morala je zbog izvještavanja o katastrofalnom položaju dijela kineskog stanovništva napustiti zemlju i karijeru nastaviti u nepoznatoj i novoj sredini. Istraživački rad Jasne Babić u Hrvatskoj je nailazio na osudu dijela političkog vrha i neodobravanje izdavača, što je rezultiralo seljenjem po redakcijama, prijetnjama i, u konačnici, nezaposlenošću.Potpomognute efikasnim sigurnosno-obavještajnim službama i korumpiranim pravosuđem, ruske vlasti do današnjih dana progone novinare, aktivističke grupe i ostale neprijatelje službene politike. Iako se u svjetskim okvirima predstavlja kao moderna i razvijena zemlja, Kina je do današnjih dana zadržala restriktivno pravo nadzora nad stanovništvom, medijima i aktivističkim grupama. Svako mirno izražavanje stava o službenoj politici Kineske komunističke partije strogo se nadgleda, a na osudu nailaze svi neistomišljenici.Iako se profilirala u demokratsko društvo koje dopušta medijske slobode, strani medijski stručnjaci upozoravaju da hrvatska politička vlast vrši nedopušten utjecaj nad medijima. Na osudu dijela političkog vrha posebno nailaze antihrvatski i nedovoljno domoljubni sadržaji. |
