Sažetak | Ovaj rad daje uvid u tehnologiju propusnog tiska, odnosno sitotiska. Sitotisak kao jedna
od četiri glavne tehnike tiska primjenjivao se puno prije izuma visokog tiska. Svojim
sekarakteristikama potpuno izdvaja od ostalih tehnika tiska. Zbog toga, zahtjeva dugačak tok
tiska i veliku pažnju stručnih ljudi kako bi konačan proizvod bio zadovoljavajuće kvalitete.
Danas sitotisak ima široku primjenu. Moguće je otiskivanje na različitim oblicima i vrstama
tiskovnih podloga: tekstilu, papiru, drvetu, koži, staklu svih oblika, metalu, plastici i dr. Kvaliteta
reprodukcije u sitotisku u usporedbi s ostalim tehnikama tiskarelativno je manja. Reproducirane
rasterske točkice nisu pravilnog oblika, što rezultira nepravilnu mrežastu strukturu na mjestima
preplitanja mrežastih niti. Međutim, prednost sitotiska je otiskivanje pomoću gustih, jako
viskoznih bojilau vrlo debelim nanosima na željenu tiskovnu podlogu, koji u konačnici mogu
imati reljefan oblik.
Teoretski dio rada objašnjava razvoj, primjenu i tok razvoja tehnologije sitotiska, dok
eksperimentalni dio prikazuje kako različite sitotiskarske mrežice šablone, tiskovna podloga i
bojila utječu na kvalitetu tiska.Za potrebe ovog rada, koriste se dvije vrste šablone – 77/48 i
140/34 (gdje brojevi 77 i 140 označavaju broj niti po cm, a brojevi 48, 34 promjer niti) i dvije
različite linijature rastera, 40 l/cm i 70 l/cm. Kombinacijom navedenih parametara izradit će se
otisci na tri vrste tiskovne podloge: na tekstilni materijal (pamuk i svilu)te papir, s plastisol
bojilima (bojila sastavljena od PVC čestica suspendiranih u plastisolnoj emulziji). Dobiveni
otisci izmjereni su denziometrom, a analiza izmjerenih vrijednostipokazuje koja je tiskovna
podloga i sitotiskarska mrežica šablone najpogodnija za pojedine uvjete tiska. |