Sažetak | Poremećaji raspoloženja su karakterizirani gubitkom osjećaja za kontrolu raspoloženja i
subjektivnim doživljajem velike patnje. Bipolarni poremećaj raspoloženja ili bipolarni afektivni
poremećaj (BAP), u povijesti je bio već vrlo dosta precizno opisan, ali je tek u novije vrijeme
izdvojen kao zasebna dijagnostička kategorija. On se kao takav odlikuje ponavljanim tj.
cikličnim smjenjivanjima epizoda manije i depresije sa različitom učestalošću i različitim
intenzitetom. Karakteriziran je izmjenama povišenog (manija ili hipomanija) i sniženog
raspoloženja (depresija) što posljedično dovodi do disfunkcionalnosti u raspoloženju i
aktivnostima. Taj kronični poremećaj spada među 10 najvećih svjetskih javnozdravstvenih
problema i dovodi do značajnog pada psihosocijalnog funkcioniranja i smanjene kvalitete života,
a kada se javlja u mlađoj dobi nepovoljno utječe na tijek školovanja. Također predstavlja rizik za
razvoj ovisnosti o psihoaktivnim tvarima te oštećenja u socijalnom i radnom funkcioniranju.
Istraživanja pokazuju da oko 20% bolesnika oboljelih od bipolarnog poremećaja izvrši suicid,
dok oko 35% pokuša suicid. Postoje dvije grupe simptoma u poremećajima raspoloženja. Jedna
grupa su grupa depresivnih simptoma, a druga grupa maničnih simptoma. Depresija nije isto što i
tužno raspoloženje nakon što se osobi nešto neugodno dogodilo, nego je to skup različitih
simptoma koji dovode do toga da osoba teško obavlja aktivnosti koje je do tada dobro obavljala.
Etiologija nije u potpunosti razjašnjena, smatra se da poremećaj nastaje uzajamnim djelovanjem
bioloških, psiholoških i socijalnih čimbenika. Klinička slika ovisi o epizodi u kojoj se bolest
nalazi, maničnoj ili depresivnoj. Dijagnoza se postavlja nakon barem dvije odvojene epizode, od
kojih je jedna manična, hipomanična ili mješovita epizoda. Osnova liječenja bipolarnog
afektivnog poremećaja su psihofarmaci, uz psihoterapiju i psihoedukaciju. Zdravstvena njega
bolesnika oboljelih od bipolarnog afektivnog poremećaja je zahtjevna i specifična; zasniva se na
općim načelima zdravstvene njege, ali je individualna za svakog pacijenta. Dakle, prevencija
relapsa i nove epizode bolesti kao i poboljšanje kvalitete življenja predstavljaju najvažnije
ciljeve terapije održavanja u bolesnika s bipolarnim afektivnim poremećajem. Pri tome,
medicinska sestra ima svoju važnu ulogu. Medicinska sestra prati i prepoznaje simptome bolesti
te se uključuje u liječenje. Pomaže pacijentu i potiče ga za očuvanje zdravlja, pomaže kod
komunikacije i podrška je u suočavanju sa stresom. Također, njena je uloga da upozori pacijenta
i njegovu obitelj na moguće posljedice bolesti i prepoznavanja ponovnog povratka bolesti. |