Rad započinje općim podacima o ratnom radijskom izvješćivanju u Hrvatskoj. Odgovara se na pitanja što je dovelo do ratnog stanja, kako su se novinari snašli u novom načinu rada. Također govori se i o neprijateljskom uništavanju odašiljača čime se htjelo prekinuti sve medijske veze. U poglavlju Izazovi radijskog izvješćivanja u ratu, kao što ime i govori, istražuje se s čime su se sve suočavali radijski novinari prilikom obavljanja „rutinskih“ poslova. Uz izazove potpoglavlja govore o sadržaju ratnog radijskog programa, emisijama i kontakt programu, ali i službi za informiranje koja je bila zaslužna za dostavljanje informacija koje su novinari prenosili slušateljima. Posebno poglavlje posvetio sam podizanju morala odnosno ratnoj propagandi. Koliko je glazba bila zaslužna za to, ali i je li izvještavanje bilo više subjektivno nego objektivno. Potonje je važno uzeti u obzir, zato što se rat ipak događao u našem „dvorištu“. Prvi dio ovog rada završava poglavljem Glava u torbi, koje sumira neprilike koje su novinari proživljavali riskirajući vlastiti život obavljajući svoj posao. Drugi dio završnog rada posvećen je primjerima radijskih stanica koje su unatoč napadima neprijatelja obavljale svoj posao izvještavanja i obavještavanja građana odnosno svojih slušatelja. Ovaj rad ne bi imao smisla bez poglavlja o ratnom djelovanju Hrvatskog radio Vukovara. Uz ovaj ponajbolji primjer, po jedno poglavlje u ovom radu zaslužili su Radio Šibenik, Radio Dubrovnik i Radio Drniš. U svakom od tih poglavlja govori se o programu koji se emitirao, načinu izvještavanja, rezervnim položajima s kojih je radio emitirao, ali i o cenzuriranju, načinu dobivanja informacija i izvještavanju o akcijama Hrvatske vojske.