Fotografija je od samih početaka bila tehnologija koja je impresionirala čovjeka, dočaravala je svijet i njegovu stvarnost kao ni jedan medij do tada. Razlikovala se od crteža i slike na način da je prilikom pokušaja što realnijeg prikaza stvarnosti izbjegavala umjetnikovu subjektivnost, koja bi se unatoč tome što se on maksimalno trudi izbjeći je, primjećivala na njegovim djelima. Danas i fotografija ima isti problem, subjektivnost, koji je možda ponajviše primjetan u dokumentarnoj fotografiji gdje se ona nerijetko koristi za manipulaciju, a čak i u pokušajima najvjernijeg prikaza realnog stanja materije ili društva, subjektivnost ponovo dolazi do izražaja, jer na kraju ipak gledamo ono što je snimatelj vidio kao ispravno. U ovom radu pokušat ću istražit je li fotografija doista medij koji nam može omogućiti da putem nje zabilježimo sve potrebne detalje nekog muzejskog artefakta, te je li kvaliteta snimljenih materijala dostatna da dočara fizičko postojanje snimljenog predmeta.