Hrvatski jezik u medijima vrlo je aktualna tema. Proučavajući podravske listove te portale uvidjela sam da je, unatoč brojnim jezičnim rječnicima i pravilnicima, jezik medija i dalje na vrlo niskoj razini. Iza pravopisnih pogrešaka, koje su najčešće, slijede one na leksičkoj razini. Leksičku razinu mogu objasniti činjenicom da se riječi stranog porijekla šire zbog dolaska novih riječi, utjecaja interneta te želje da se stvori što prisniji odnos između publike i medija. Početak rada objašnjava publicistički stil. Publicistički stil je stil javnog priopćavanja kojim se služe novinari i publicisti. Često se povezuje s književnoumjetničkim stilom zbog osebujnosti izraza te ekspresivnih sredstava. Ekspresivna sredstva bilježimo u propagandnim, agitativnim i zabavnim žanrovima (feljton, esej, kratka priča…) koji ujedno poprimaju i osobine književnoumjetničkog stila. Bit ovoga završnog rada jest ukazati na najčešće pogreške koje se događaju što zbog brzine, što zbog nedovoljne naobrazbe novinara i nepoznavanja hrvatskoga standarda. Zbog toga sam nabrojala i objasnila te prikazala najčešće pogreške na jezičnim razinama. U publicističkome stilu postoje i dozvoljena odstupanja od zadane norme, važno ih je spoznati jer se ne smatraju pogreškom u ovome funkcionalnome stilu.