Bipolarni afektivni poremećaj u općoj populaciji relativno je poznatiji po svom starijem nazivu, a to je manično depresivni poremećaj. Stari naziv bolje opisuje bolest, ali se smatra više stigmatizirajućim te se sve rjeđe upotrebljava. Karakteriziraju ga stanja povišenog i sniženog raspoloženja kao i faze remisije. Teško ga je detektirati i dijagnosticirati pa su same dijagnoze često i pogrešne. Kao i svi mentalni pacijenti i oni oboljeli od bipolarnog afektivnog poremećaja ranjiva su skupina kada je u pitanju stigmatizacija i diskriminacija. Izvor tih negativnosti jesu neznanje, neinformiranost i predrasude. Medicinska sestra ili tehničar osim direktne psihijatrijske njege mogu i trebaju provoditi edukaciju pacijenta, njegove obitelji kao i šire javnosti. Medicinske sestre i tehničari provode najviše vremena s pacijentom. One su u najboljoj poziciji za umanjenje i uklanjanje predrasuda i stereotipa vezanih uz ovaj mentalni poremećaj. U sklopu rada provedeno je istraživanje na prigodnom uzorku od 751 ispitanika o stavovima prema osobama oboljelima od ovog poremećaja. Uzorak je podijeljen na dvije skupine. Prvu su činili medicinski djelatnici i njih je bilo oko ¾ od ukupnog broja. Druga skupina pripadnika opće populacije brojila je oko ¼ svih ispitanika. Istraživanje je pokazalo statistički značajnu razliku u stavovima i odgovorima između ove dvije skupine. Te razlike u stavovima vjerojatno su posljedica neznanja opće populacije jer je oko 41% svih njihovih odgovora glasilo Nisam siguran/sigurna. Došlo se je do saznanja da svijest o bipolarnom afektivnom poremećaju treba širiti, ne samo u općoj populaciji. I među populacijom medicinskih djelatnika uočava se prostor za poboljšane i dodatno informiranje.