U ožujku 2020. godine u Hrvatskoj je proglašen (potpuni) lockdown. Time su ograničena okupljanja na većini javnih mjesta, a regulirano je i provođenje nastave, koja se praktički preko noći pretvara u nastavu na daljinu. Zbog toga su različite viskoškolske institucije različito, ovisno o prethodnom iskustvu, reagirale i realizirale nastavu na daljinu. Ovaj rad nastoji prikazati opće stanje provođenja nastave na daljinu, i to visokoškolske nastave u Republici Hrvatskoj. Rad ima za cilj istražiti osobno iskustvo studenata u odnosu na pojedine aspekte odvijanja nastave na daljinu u hrvatskim visokoškolskim ustanovama, tijekom ljetnog semestra akademske godine 2019./2020. na početku lockdown-a. Istraživanje je provedeno metodom internetske ankete, a dobiveni podaci su obrađeni postupcima deskriptivne statistike. Sukladno postavljenoj svrsi i ciljevima rada, formirali smo četiri istraživačka pitanja na koja smo dobili tražene odgovore. Rezultati se temelje na provedenom studentskom istraživanju iskustava ispitane skupine studenata (N = 249; Ž = 66,27%), u vremenu između 24. travnja i 8. svibnja 2020. godine. U radu je uz obradu dobivenih rezultata izdvojen kratki teorijski okvir online nastave kao i navedene različite prakse sličnih istraživanja takve nastave u kriznim situacijama, s naglaskom na javnozdravstvenu krizu COVID-19. Rezultati su pokazali da većina ispitanih studenata većinom nema prethodnih iskustava u nastavi na daljinu te da su korišteni alati za provedbu nastave uglavnom isti oni koji su se koristili i u kontaktnoj nastavi. Kod mjerenja zadovoljstva različitih aspekata online nastave, naši ispitanici pokazuju najviše zadovoljstvo kod varijabli osobnog angažmana, dok su najveći problem detektirali u aktivnom praćenju nastave na daljinu. Nadalje, više od 2/3 ispitanika odgovorilo je da u vlastitom radu ne bi primijenilo nikakva iskustva stečena u online nastavi, ili da takva iskustva ne mogu navesti. Na razini ovog uzorka, čini se da se obrasci proučavanih aspekata nastave na daljinu uglavnom ne čine poželjnim za implementaciju u buduću nastavu na daljinu. Tomu u prilog govori dobiveni spektar dvojbenog mišljenja ispitanika u vidu pozitivnih i negativnih iskustava online nastave, gdje se preko 2/3 ispitanika nije izjasnilo o tomu da će stečena iskustva online nastave primjenjivati u vlastitom radu. Ovaj rad nastojao je doprinijeti osnaživanju svijesti o potrebi dodatnih napora u smjeru razvoja i povećanja akreditiranih studijskih programa visokoškolske nastave na daljinu te može poslužiti kao podloga za daljnja kompleksnija istraživanja.