Igra je oblik dječje aktivnosti koja je prisutna u djetetovom životu od rođenja. Igra je proces, samostalan izbor, izvor zadovoljstva i različita je za svakoga. Služi djetetu za otkrivanje svijeta oko sebe, ali i otkrivanja sebe u odnosu na svijet i okolinu koja ga okružuje. Djeca se kroz igru razvijaju fizički, psihički, emocionalno, kognitivno, socijalno. Usvajaju orijentaciju (vremensku i prostornu), razvijaju kreativnost i fantazije. Povijesnim pregledom igre i igračaka saznaje se da je ona postojala od samog početka čovječanstva čemu svjedoče brojni arheološki nalazi. Igra se kroz povijest mijenjala i imala različite oblike i svrhe. I u sadašnjem suvremenom dobu igra je sveprisutna u različitim segmentima razvoja djeteta, učenja kroz igru, korištenju igre u smanjenju negativnih posljedica hospitalizacije i slično. Postoje mnoge vrste igračaka i igara, a svaka ima svoju svrhu i namijenjena je pojedinom uzrastu djeteta. Igra je posebno bitna kod učenja. Montessori program i Waldorfska škola temelji su učenja kroz igru. Tijekom izrade rada provedeno je online istraživanje s ciljem dobivanja uvida koliko vremena roditelji provedu igrajući se sa svojom djecom, znaju li prednosti igre, koliko vremena njihova djeca provedu u igri s vršnjacima, njihovo mišljenje je li potrebna edukacija o igri i njezinoj važnosti. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 2695 sudionika različite dobi, spola, stupnja obrazovanja, broja i dobi djece. Rezultati su pokazali da se većina roditelja igra sa svojom djecom (2631, 97,6 %), mali broj sudionika se uopće ne igra sa svojom djecom (64, 2,4 %), većina sudionika (1909, 70,8%) smatra edukaciju o igri potrebnom, ali tek polovica sudionika (1471, 54,5 %) bi tu edukaciju pohađalo.