Tema ovoga završnog rada jest analiza novinarskog stvaralaštva prve hrvatske novinarke Marije Jurić Zagorke, utemeljena na njezinih sedam autobiografskih zapisa. Analiza je podijeljena u nekoliko cjelina. Prva se odnosi na Zagorkina svjedočenja o tome kako su njezino novinarsko djelovanje doţivljavale muške kolege i ugledni suvremenici. U drugom dijelu izdvojena su svjedočenja o tome kako su se prema njezinom radu odnosile žene, a treći je osvrt na to kako je Zagorka sama doţivljavala svoje profesionalne uspone i padove. U posljednjem dijelu riječ je o nekima od metoda rada koje je Zagorka koristila te značaju njezinih tekstova odnosno njihovu utjecaju na publiku i prilike u zemlji. Analizom muškog i ženskog viđenja Zagorkina rada nastojalo se dokučiti jesu li njezine zasluge zaista bile potpuno osporavane, kako je sama Zagorka bila sklona tvrditi, ili je bilo i onih koji su cijenili njezin rad. Pažljivim iščitavanjem njezinih vlastitih svjedočenja dolazi se do zaključka kako je, unatoč Zagorkinoj sklonosti da se prikazuje žrtvom, ipak bilo mnogo onih koji su joj priznavali zasluge i cijenili njezin rad. Osim publike i puka čiju je podršku oduvijek uživala, cijenili su je i neki od vodećih intelektualaca tog vremena, ne samo u Hrvatskoj već i u daleko naprednijoj Europi. S druge strane, osim laskanja i lijepih riječi, Zagorka je od toga imala malo koristi jer je čitav život radila za plaću daleko nižu od one koju su imale njezine muške kolege. Štoviše, često je pisala bez ikakve naknade. Kad je riječ o njezinu pristupu radu, dolazi se do zaključka kako je među prvima koristila metode koje se danas smatraju najsloženijim oblicima novinarske profesije, poput istraživačkog novinarstva i interakcije s publikom. Na više je konkretnih primjera iz njezine novinarske prakse vidljivo kako je političkim tekstovima ozbiljno utjecala na društvene prilike u zemlji. Na temelju svega navedenog može se zaključiti kako Zagorkin rad za života nije bio u potpunosti osporavan i marginaliziran jer, da nije imala snažnih zaštitnika među intelektualnom elitom toga vremena, u tradicionalno muškom društvu ne bi mogla ni pokušati djelovati. Ipak, neke njezine zasluge njezini suvremenici ili nisu prepoznali ili su na njih jednostavno „zažmirili“.