Prvi podatak o pušenju duhana zapisao je glasoviti pomorac Kristofor Kolumbo. Od donošenja duhana u Europu stavovi prema konzumaciji duhana bili su različiti – od toga da ga se smatralo lijekom za brojne bolesti do toga da se pušenje kažnjavalo, a u prvim desetljećima 20. stoljeća postalo je društveno prihvatljivom navikom. Danas ga smatramo jednim od značajnijih čimbenika rizika za zdravlje. Pušači koriste cigarete kako bi ublažili emocionalne probleme, suzbijanje depresivnog i anksioznog osjećaja, postigli stabilizaciju raspoloženja, služi im za opuštanje, te oslobađanje od stresa, upravo simptomi koji se javljaju kod psihijatrijskih poremećaja. Zato smo u istraživanju pokušali povezati pušenje i nepsihotične psihijatrijske poremećaje. Ovdje podrazumijevamo prema MKB-10, poremećaje raspoloženja (F30-39), neurotske i somatoformne poremećaje i poremećaje uzrokovane stresnom (F40-F48), poremećaje ličnosti i poremećaje ponašanja odraslih (F60- F69). Pokušali smo provjeriti da li postoji razlika u intenzitetu depresivnih i anksioznih simptoma kod pušača i nepušača sa nepsihotičnim psihijatrijskim poremećajima, utvrditi postoji li razlika u pojedinim dijagnostičkim skupinama u razini ovisnosti o nikotinu, utvrditi da li postoji povezanost intenziteta anksioznih ili depresivnih simptoma sa stupnjem ovisnosti o pušenjem, utvrditi postoji li povezanosti između intenziteta anksioznih i depresivnih simptoma i želje za odvikavanjem od pušenja, te utvrditi postoji li povezanost između intenziteta anksioznih i depresivnih simptoma i količine konzumiranih cigareta. Rezultati su pokazali kako postoji razlika u intenzitetu simptoma između ispitivanih dijagnostičkih skupina u skupini ispitanika sa poremećajem ličnosti, gdje su pušači anksiozniji od nepušača. Također istraživanje je potvrdilo kako ispitanici sa poremećajem ličnosti imaju najteže izraženu ovisnost o nikotinu u usporedbi s drugim dijagnostičkim skupinama. No ostale tri hipoteze su odbačene kako nije bilo statistički značajnih povezanosti kod ispitivanih dijagnostičkih skupina između stupnja anksioznosti i depresivnosti i težine ovisnosti o pušenju. Također nije pronađena povezanost između težine ovisnosti i količine konzumiranih cigareta niti u jednoj ispitivanoj skupini. Sumiravši sve rezultate, iako nisu prihvaćene neke hipoteze, možemo zaključiti kako prostora za rad na suzbijanju pušenja kod pacijentima sa nepsihotičnim psihijatrijskim simptomima ima, te da kod njih postoji želja za prestankom pušenja i briga za zdravlje koje je ugroženo pušenjem.