Down sindrom ili trisomija 21 je genetski poremećaj, odnosno kromosomopatija kod koje se na 21. paru kromosoma nalazi dio ili čitav kromosom viška. Sindrom ostavlja brojne posljedice na normalan psihofizički razvoj djeteta. Iako povijest ovog sindroma seže daleko u 7. stoljeće, prvi vjerodostojni pisani podaci zabilježeni su sredinom 19. stoljeća. Jedna od osnovnih značajka Down sindroma je mentalna retardacija koja uz dokazanu trisomiju 21. para ujedno potvrđuje dijagnozu. Od davnina postoje predrasude prema djeci i odraslima s Down sindromom, posebice zbog karakterističnog fenotipa. Za djecu s Down sindromom izuzetno je važna socijalizacija, stoga je poželjno uključivanje u redovne vrtiće. Tako oni mogu učiti i igrati se sa zdravom djecom iste dobi, a to omogućava njihovim vršnjacma da se druže s djetetom čije su potrebe malo drugačije. Djeca i mladi s Down sindromom pohađaju škole, druže se s vršnjacima, bave se izvannastavnim aktivnostima, plešu, pjevaju, igraju se i bave se sportom. Fizičke promjene u pubertetu donose mnoga pitanja, a jedno od tih je i pitanje seksualnosti osoba s Down sindromom. Spolni odgoj mora biti primjeren stupnju razvoja i intelekta. Adolescent s Down sindromom mora razviti svijest o vlastitom tijelu, osjećajima, promjenama koje se događaju, te svom ponašanju i odnosima koji se događaju unutar društvene cjeline u kojoj živi i boravi. Na području Hrvatske i svijeta postoje mnoge udruge koje u svoj rad uključuju osobe s Down sindromom, te i međusobno prijateljski surađuju i povezuju se u svrhu lakšeg dobivanja pomoći. Udruge za osobe s Down sindromom su organizatori projekata kako bi ostali članovi zajednice razvili otvoren odnos prema toj osjetljivoj populaciji. Udrugama osoba s Down sindromom pomažu i stručnjaci, pa tako i medicinske sestre. Projekti Udruga nisu usmjereni samo na djecu s Down sindromom, već i na roditelje I zdravu populaciju u svrhu osvješćivanja o Down sindromu i osobama koje ga imaju. U životu djece i mladih s Down sindromom i njihovih roditelja važna je podrška medicinske sestre. Ona koristi svoje znanje i vještine kako bi kvaliteta njihovih života bila što veća. Bolest ili sindrom ne mora nužno značiti ograničenje i nemogućnost. Roditelji i djeca mogu se uključiti u rad udruga koje podržavaju napredak osoba sa Sindromom. Medicinska sestra je djetetu i roditeljima, posebice majci savjetnica, edukatorica, pomoć, podrška, što zahtjeva hrabrost, upornost, snagu i znanje kao neiscrpan izvor ideja.