Spinalna stenoza predstavlja suženje kanala s popratnim pritiskom na neurološke strukture, a najčešća je na području lumbalne regije. Uzroci su različiti, a najčešći uzrok su degenerativne promjene na kralježnici zbog čega je prevalencija u stalnom porastu. Za postavljanje dijagnoze potrebne su anamneza, odgovarajuća klinička slika te slikovne pretrage. Često kod ove dijagnoze dolazi do neslaganja slikovnih pretraga sa simptomima pacijenta, gdje primjerice na MR-u nema značajnih promjena, a pacijent osjeća oštru bol kod određenih pokreta sa sijanjem u donje ekstremitete. Stenoza lateralnog recesusa ili foraminalna stenoza uzrokuju radikularnu bol koja se javlja kod mlađe populacije, a kod središnje stenoze javlja se neurogena klaudikacija koja može uzrokovati bol od glutealne regije sve do stopala. Liječenje pacijenata s lumbalnom spinalnom stenozom može biti konzervativno, a u slučaju neuspjeha ili težih oblika spinalne stenoze provodi se operativno liječenje. Kod konzervativnog se oblika liječenja pacijent podvrgava medikamentima, kod težih slučajeva injekcijama te fizioterapijskom vježbanju koje uključuje vježbe istezanja, jačanja, stabilizacijske vježbe i fleksijske vježbe, dok su ekstenzijske vježbe i ekstenzijski pokreti zabranjeni. Kirurško liječenje obuhvaća dekompresiju živčanih struktura za koju postoje brojni kirurški zahvati. Fizioterapijska intervencija koja je vezana uz kirurgiju dijeli se na predoperativnu te ranu i kasnu rehabilitaciju. U svakoj se fazi pacijent podvrgava različitim edukacijama od strane fizioterapeuta, kao i naprednijim vježbama kako bi se lakše vratio svojem radnom mjestu i svakodnevnim aktivnostima.