S obzirom da se onečišćenje plastikom smatra jednim od najopasnijih ekoloških problema 21. stoljeća, očito je i mikroplastika veliki ekološki problem s obzirom da nastaje fragmentacijom plastike. Morski organizmi, kao npr. ribe, mogu unijeti mikroplastiku u svoj organizam što je problem s obzirom da je čovjek na kraju hranidbenog lanca. Zbog problematike mikroplastike, cilj ovog rada je bio proučiti i sistematizirati podatke iz literature o broju i količini čestica mikroplastike u morskim organizmima prema skupinama algi, morskih cvjetnica, beskralježnjaka i kralježnjaka. Zbog (ne)praktičnosti i (ne)preciznosti kod sakupljanja uzoraka, manje su dostupni podaci vezani za mikroplastiku na algama i morskim cvjetnicama u odnosu na mikroplastiku u morskim beskralježnjacima i kralježnjacima. Iako se kod algi i morskih cvjetnica mogu pronaći razne vrste mikroplastike (koje variraju od 13,5 µm do 5000 µm), ipak se na njima najčešće pronalaze vlakna. Od 16 analiziranih radova vezanih za mikroplastiku u morskim beskralježnjacima, bilo je vidljivo da su po obliku čestica vlakna najzastupljeniji oblici mikroplastike, a pronađeni su u raznim veličinama koje variraju od 3 μm do 5000 μm. Od 22 analizirana rada vezana za mikroplastiku u morskim kralježnjacima, 6 radova je bilo fokusirano na morske sisavce, 1 rad je bio fokusiran na morske reptile (odnosno morske kornjače), dok se ostalih 15 radova odnosilo na mikroplastiku u ribama. Vidljivo je bilo da su najzastupljeniji oblici mikroplastike u morskim kralježnjacima bili fragmenti i vlakna, a veličina tih čestica je varirala od 1 μm do 5000 μm.