Neposredni izvor radionuklida u Jadranskom moru je atmosfersko zagađivanje (fallout), pogotovo nakon Černobilske nesreće 1986. godine, a posredni izvori su donosi rijekama. Program praćenja radioaktivnosti u morskim indikatorskim organizmima se temelji na praćenju koncentracije aktivnosti radionuklida 137Cs, 40K, 232Th (228Ra), 226Ra, 238U i 7Be u tkivu dagnji Mytilus galloprovincialis. Dagnje su uzorkovane u travnju i listopadu od 2008. do 2014. godine na postajama u Limskom kanalu, Raškom i Bakarskom zaljev. Sve postaje istraživanja su veliki zaljevi pod izrazitim utjecajem dotoka slatkih voda, što se vidi iz vrijednosti saliniteta koji su ispod prosjeka za sjeverni Jadran, a naročito u Bakarskom zaljevu. U Limskom kanalu koncentracije aktivnosti umjetnog radionuklida 137Cs u dagnji su bile ispod granica detekcije (<0,3 Bq kg-1 suhe mase tkiva), što je povezano s niskom koncentracijskom aktivnosti 137Cs u morskoj vodi (1.83 Bq m-3). Na svim postajama koncentracije aktivnosti 137Cs u dagnji su se kretale ispod granica detekcije, izuzev četiri puta u Trgetu i u Bakru. Utjecaj dotoka slatke vode na svim postajama dokazuju povećane koncentracije aktivnosti 7Be u dagnji tijekom proljeća u odnosu na jesen. Obrnuto koncentracije aktivnosti 40K u dagnji su više u jesenskom dijelu godine u odnosu na proljetni. Koncentracije aktivnosti prirodnih radionuklida 232Th (228Ra), 238U i 226Ra u tkivima dagnji su izrazito niske i bitno se sezonski ne razlikuju na svim postajama. Povišene koncentracije aktivnosti pojedinih radionuklida u tkivu dagnji dokazuju iznimnu sposobnost filtracije morske vode i indikatorski potencijal ovih organizama. Radioekološko stanje sjevernog Jadrana je zadovoljavajuće i nema značajnijeg unosa radionuklida falloutom i donosom rijekama