Turističko tržište karakterizira odvojenost ponude od potražnje, a sve većim razvojem turizma javlja se i veća potreba posredovanja između turista i davatelja usluga. Ugovor o alotmanu, odnosno ugovor o raspolaganju ugostiteljskim smještajem, smatra se jednim od najčešćih ugovora između putničke agencije i davatelja usluga u današnje vrijeme, a sama činjenica kako se bilježi sve veći porast turizma u svijetu, također se pridaje sve veći značaj i važnost ugovoru. Alotmanski ugovor reguliran je Zakonom o obveznim odnosima, a ugovorne strane jesu turistička agencija i ugostitelj, pri kojem ugostitelj stavlja određeni broj smještajnih kapaciteta na raspolaganje turističkoj agenciji, te ona nastoji popuniti te kapacitete uz ugovorenu proviziju. Ugostitelji sklapaju poslovanje s agencijama upravo kako bi pribavili što veći broj korisnika smještajnih kapaciteta. S druge strane, turističke agencije pružaju gostima koordinirano i organizirano putovanje uz pristupačne cijene, pouzdanost i fleksibilnost, kao i široko poznavanje turističke ponude. Potrošači se stoga najčešće obraćaju turističkoj agenciji prilikom planiranja svog putovanja. Cilj ugovora o alotmanu je popunjavanje ugovorenih smještajnih kapaciteta pri čemu ugostitelj umanjuje rizik neispunjenja ležajeva, dok agencija kroz proviziju ostvaruje svoj profit koji dobiva od strane ugostitelja. Svrha rada je objasniti karakteristike ugovora o alotmanu s naglaskom na odgovornost turističke agencije kao ugovorne strane, istaknuti njegovu važnost u turističkom poslovanju te međusobnu korist i doprinos uspješnom poslovanju za obje ugovorne strane.