Sažetak | Za razliku od umjetničke glazbe koja se temelji na temperiranom sustavu u kojem se glasovi po polutonovima redaju s uvijek istim razmakom, čar i vrijednost, osebujnost i neobičnost istarsko-primorske narodne glazbe proizlazi u prvom redu iz toga što zvuči posve netemperirano. Matko Brajša Rašan, kao i mnogi drugi prije njega, pokušao je pogoditi intonaciju narodne popijevke i fiksirati je notama, no tek je Ivanu Matetiću Ronjgovu uspjelo u naumu pronaći sustav u melodiji i harmoniji istarsko-primorske narodne glazbe. Matetić je utemeljio teoriju o četirima tipovima istarske ljestvice. Svakom od četiriju tipova, osnovna je karakteristika frigijska kadenca, a opseg pjesama ljestvični heksakord. Donijevši takvu glazbu na koncertni podij, svojim djelima je dao primjere kako ta glazba može biti temelj umjetničkog glazbenog stvaralaštva. Primjerom Ivana Matetića Ronjgova krenuli su i brojni drugi. Među prvima bio je jedan od najistaknutijih hrvatskih glazbenika Slavko Zlatić, a slijedili su ga Josip Kaplana, Miro Klobas, Nello Milotti, Boris Papandopulo i mnogi drugi. Istarsko-primorsko područje poznato je i kao multinacionalna regija koja je tijekom stoljeća prihvaćala različite načine pjevanja i sviranja. Prema dosad objavljenim teorijama i podjelama, načini pjevanja u Istri i primorju dijele se na: dvoglasno pjevanje na „tanko i debelo“, pjevanje „u dva“, bugarenje, tarankanje, glagoljaško pjevanje, pjevanje istarskih Talijana, bitinada, môra kantàda i pjevanje Perojaca. Usprkos bogatoj povijesti i posebnosti ove glazbe prijeti joj zaborav. Mladima narodna glazba postaje neatraktivna i neprivlačna jer nisu obrazovani prepoznati njenu pravu vrijednost. Zbog toga je svrha ovog završnog rada potaknuti odgojitelje na održavanje glazbenih aktivnosti koristeći istarsko-primorske narodne pjesme, integrirati ih u svakodnevni rad te unaprijediti djetetov intelektualni, emocionalni, socijalni i tjelesni razvoj. Za potrebe ovog rada analizirano je 12 istarsko-primorskih (dvoglasnih) pjesama (A,E,I,O,U, Bilo vavek veselo, Ča je more, Katarina zlatna kći, Mali Frane, Oj, Tonina, Pala je škura noć, Sette passi, Tamo doli, Uspavanka, Zora rudi, Šetala se Jelica i Ive) koje su notografirane jednoglasno za potrebe metodičkog pristupa u predškolskim ustanovama te su predložene moguće igre i metodički postupci pristupa obradi usvajanja pjesama. Kroz dane primjere istarsko-primorskih narodnih pjesama za djecu nastoji se olakšati odgojiteljima pronalazak te uporaba istih u svakodnevnom radu. |
Sažetak (engleski) | Unlike artistic music based on a tempered system in which the voices are arranged in semitones with the same interval, the charm and value, the peculiarity and unusualness of Istrian and littoral folk music stems primarily from the fact that it sounds completely untempered. Matko Brajša Rašan, like many others before him, tried to guess the intonation of the folk song and write it down with notes, but only Ivan Matetić Ronjgov managed to find a system in the melody and harmony of the istrian and littoral folk music. Matetić founded the theory of four types of Istrian scales. For each of the four types, the basic characteristic is the Phrygian cadence, and the range of the songs is a hexatonic scale. With bringing such music to the concert stage, he gave examples in his works of how that music can be the foundation of artistic musical creations. Many others followed the example of Ivan Matetić Ronjgov. Among the first was one of the most prominent Croatian musicians Slavko Zlatić, followed by Josip Kaplana, Miro Klobas, Nello Milotti, Boris Papandopulo and many others. The Istrian and littoral area is also known as a multinational region that has accepted different ways of singing and playing instruments over the centuries. According to the theories and divisions published so far, the ways of singing in Istria and the littoral area are divided into: two-part singing in "tanko i debelo", singing "u dva", „bugarenje“, „tarankanje“, Glagolitic singing, singing of Istrian Italians, „bitinada“, „môra kantàda“ and singing of Peroj people. Despite the rich history and peculiarities of this music, it is threatened by oblivion. For young people, folk music can be seen as unattractive and uninviting because they are not educated to recognize its true value. Therefore, the purpose of this paper is to encourage educators to hold musical activities using Istrian-littoral folk songs, integrate them into everyday work and improve the child's intellectual, emotional, social and physical development. For the purpose of this paper, 12 Istrian-littoral (two-part) songs were analyzed (A, E, I, O, U, Bilo vavek veselo, Ča je more, Katarina zlatna kći, Mali Frane, Oj, Tonina, Pala je škura noć, Sette passi, Tamo doli, Uspavanka, Zora rudi, Šetala se Jelica and Ive) and notarized unanimously for the needs of methodical approach in preschool institutions. There were also suggested possible games and methodical procedures of approach to processing the adoption of songs. The aspiration of given examples of Istrian-littoral folk songs for children is to try to make it easier for educators to find and use them in everyday work. |