Naslov Izricanje padežnih uloga u japanskom jeziku
Naslov (engleski) Stating case roles in Japanese language
Autor Ivana Orinčić
Mentor Violeta Moretti (mentor)
Mentor Irena Srdanović (sumentor)
Član povjerenstva Ante Matan (predsjednik povjerenstva)
Član povjerenstva Violeta Moretti (član povjerenstva)
Član povjerenstva Irena Srdanović (član povjerenstva)
Član povjerenstva Dragana Špica (član povjerenstva)
Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj Sveučilište Jurja Dobrile u Puli (Filozofski fakultet u Puli) Pula
Datum i država obrane 2021-12-22, Hrvatska
Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana HUMANISTIČKE ZNANOSTI Filologija Japanologija
Sažetak Ovaj rad bavi se prikazom padežnih uloga čestica u japanskom jeziku, koje tumači u usporedbi s latinskim (i hrvatskim) jezikom, kako bi se prikazale podudarnosti među njima s ciljem pojašnjavanja odabranih gramatičkih kategorija japanskog jezika te njihova približavanja govornicima hrvatskog. Zbog opsežnosti teme odabrane su tek neke među njima. Naime, polazeći od zamjedbe da su latinski i hrvatski jezik u elementima strukturalno bliži, ali i od toga da između latinskog i japanskog postoje tipološke podudarnosti, ali i razlike, u radu su obrađeni pojedini aspekti gramatike. Pri njihovom odabiru vodila sam se željom da rastumačim neka "teža mjesta" u početnom učenju japanskog, latinskog i hrvatskog jezika. Usporedbnom sam došla do sljedećih rezultata:
- Latinski i japanski jezik imaju isti redoslijed sintaktičkih elemenata u rečenici (SOV).
- U hrvatskom i latinskom jeziku subjekt je iskazan gramatičkim nastavkom glagola, dok je u japanskom iskazan česticama.
- U hrvatskom i latinskom imenice imaju rod, broj i padež, dok u japanskom ne postoji kategorija roda (za rod se koriste "rodne uloge"), za broj se dodaju sufiksi, a funkciju padeža nose čestice.
- U sva tri jezika riječi kojima se izriču sintaktičke kategorije mogu zamjenjivati mjesto u rečenici, a da se njihov međusobi odnos ne promjeni.
- Usporedbom sintakse padeža hrvatskog i latinskog jezika s japanskim česticama također možemo vidjeti podudarnosti, ali i specifičnost svakog jezika. Ako pogledamo npr. dativ radnog lica, vidimo kako se konstrukcija latinske rečenice donekle slaže s japanskom rečenicom u pasivu, gdje je dativ vršitalj radnje koji se prevodi nominativom, a prijevodi su "kako se nešto treba (ili je netko natjeran) ili se mora odraditi."
U konačnici, došla sam do zaključka da među japanskim i latinskim postoji tipoloških podudarnosti, a da njihovo poznavanje može predstavljati malu prednost pri učenju japanskog jezika, osobitno u smislu "sintakse padeža" kako se ona tumači pri učenju i poučavanju latinskog jezika jer se opisuju sintaktičke funkcije pojedinih padežnih nastavaka. Sistematiziranje i opis japanskih čestica u smislu njihovih sintaktičkih funkcija na hrvatskom jeziku može biti doprinos opisu japanskog jezika. Ova opsežna tema svakako zaslužuje podrobniju razradu, kao i usporedbu na svim jezičnim razinama.
Sažetak (engleski) This paper is engaged in comparison between Japanese and Latin grammar in order to show the similarities between them with the aim of clarifying selected grammatical categories of the Japanese language and bringing them closer to Croatian speakers. Due to the extensiveness of the topic, only some of them were selected. Namely, starting from the remark that Latin and Croatian are structurally closer in some elements, but also from the fact that there are typological similarities between Latin and Japanese, but also differences, certain aspects of grammar are treated in the paper. I was guided by the desire to explain some "difficult places" in the initial learning of the Japanese language, while using facts from several textbooks and grammar in Japanese, Latin and Croatian. By comparison, I came to the following results:
- Latin and Japanese have the same word order of syntactic elements in a sentence (SOV).
- In Croatian and Latin, the subject is expressed by the grammatical continuation of the verb, while in Japanese it is expressed by the particles.
- In Croatian and Latin nouns have gender, number and case, while in Japanese we do not have a genus category ("gender roles" are used), for number, suffixes are added and particles function as cases.
- In all three languages, words that express syntactic categories can replace the place in the sentence without changing their relationship.
- By comparing the syntax of cases in Croatian and Latin with Japanese particles, we can also see the similarities but also specifics of each language. If we look, for example, dative of the agent we can see that the construction of the Latin sentence somewhat agrees with the Japanese sentence in passive, where the dative is the performer of the action translated by the nominative and the translations are "how something needs (or is forced upon) or must be done."
I come to the conclusion that there is a number of typological similarities between Japanese and Latin, and that knowing them may be of a little advantage in learning Japanese, especially in terms of "case syntax" as interpreted in learning and teaching Latin because they describe syntactic functions of individual case suffixes. Systematisation and description of Japanese particles in terms of their syntactic function in Croatian language can be contribute to Japanese language. This extensive topic certainly deserves more detailed elaboration as well as comparison at all language levels.
Ključne riječi
Japanski
latinski
jezik
gramatika
padeži
čestice
imenice
Ključne riječi (engleski)
Japanese
Latin
language
grammar
cases
particles
nouns
Jezik hrvatski
URN:NBN urn:nbn:hr:137:063583
Studijski program Naziv: Japanski jezik i kultura (dvopredmetni) Vrsta studija: sveučilišni Stupanj studija: preddiplomski Akademski / stručni naziv: sveučilišni prvostupnik/prvostupnica japanskog jezika i kulture (univ.bacc.philol.iapon.)
Vrsta resursa Tekst
Način izrade datoteke Izvorno digitalna
Prava pristupa Otvoreni pristup
Uvjeti korištenja
Datum i vrijeme pohrane 2022-01-19 12:13:04