Naslov Načini učenja logografskog pisma kanji
Naslov (engleski) Ways of learning Japanese logographic kanji script
Autor Barbara Brešćanski
Mentor Irena Srdanović (mentor)
Mentor Sara Librenjak (sumentor)
Član povjerenstva Blaženka Martinović (predsjednik povjerenstva)
Član povjerenstva Irena Srdanović (član povjerenstva)
Član povjerenstva Stefani Silli (član povjerenstva)
Član povjerenstva Sara Librenjak (član povjerenstva)
Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj Sveučilište Jurja Dobrile u Puli (Filozofski fakultet u Puli) Pula
Datum i država obrane 2022-09-09, Hrvatska
Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana HUMANISTIČKE ZNANOSTI Filologija Japanologija
Sažetak Ovaj diplomski rad ukratko predstavlja uvid u teškoće s kojima se susreću nejapanski govornici pri učenju pisma kanji te opisuje pojedine metode učenja koje su primjenjive pri usvajanju tog pisma. Uz to, rad daje rezultate na tri istraživačka pitanja do kojih se došlo analizom odgovora devedeset ispitanika – studenata japanskog jezika četiriju sveučilišta naše regije: Filozofskog fakulteta u Ljubljani, Filološkog fakulteta u Beogradu, Filozofskog fakulteta u Zagrebu te Filozofskog fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Istraživanje je pokazalo da se odabir najučestalijih metoda pri učenju kanjija mijenja ovisno o godini studija japanskog jezika. Na početnim godinama studenti se rado opredjeljuju za metode mnemotehnike, pisanje po zraku i učenje pomoću radikala, dok na višim godinama studija te tehnike postaju daleko manje zastupljene. Metoda učenja kanjija u kontekstu i pisanje kanjija prema redoslijedu poteza slabo su zastupljene na prvoj godini studija, a naglo se povećava učestalost njihova korištenja nakon završene prve godine. Iz toga proizlazi da su, cjelokupno gledano, ove dvije metode najčešće korištene. Približno jednak broj studenata koristi vizualizaciju, samopraćenje i učestalo ispisivanje kanjija, što su metode koje se isprepliću. Primjetan je porast postotka studenata koji uče učestalim ispisivanjem kanjija, uz samopraćenje, prema višim godinama studija. Ispitivanje nije pokazalo bitne razlike učenja metodom vizualizacije s obzirom na godinu studija. Ispitivanjem su bili obuhvaćeni i studenti koji su tijekom studiranja imali priliku slušati kolegij posvećen učenju japanskog pisma i oni koji to nisu, u približno jednakom udjelu, a rezultati odgovora i jedne i druge skupine ukazuju na postojanje potrebe za višesemestralnim kolegijem koji će biti posvećen isključivo poučavanju i učenju japanskog pisma kanji. Značajno je da čak 48% ispitanika smatra da je potrebno kolegij, čija je svrha poučavanje japanskog pisma, slušati tijekom svih pet godina studija, a dodatnih 20% ispitanika se uglavnom slaže s tom idejom. Ovi rezultati ukazuju na potrebu promišljanja o mogućim promjenama na studijima japanskog jezika i mogli bi postati smjernica u osmišljavanju studijskih programa koji se razlikuju od postojećih, s ciljem uvođenja kolegija Japansko pismo koji poučava japansko pismo kanji tijekom svih 10 semestara.
Sažetak (engleski) This graduate thesis brings a brief insight into the difficulties faced by non-Japanese speakers in learning kanji, and describes some of the learning methods that are applicable when acquiring that script. The paper also provides results on three research questions which were given by analyzing of ninety respondents - Japanese language students from four universities in our region: Faculty of Philosophy at the University of Ljubljana, Faculty of Philology at the University of Belgrade, Faculty of Philosophy University of Zagreb and Juraj Dobrila University in Pula. Research has shown that the choice of the most common methods for learning kanji varies depending on the year of study of the Japanese language. In the early years, students tend to opt for mnemonics, airwriting and radical learning, while in the higher years of study, these techniques become far less represented. The method of learning kanji in context and frequency according to the order of moves are poorly represented in the first year of study, and the frequency of their use increases sharply after the first year, which shows that, overall, these two methods are most commonly used. Approximately the same number of students use visualization, self-monitoring and frequent writing of kanji, which are intertwined methods. There is a noticeable increase in the percentage of students who use frequency kanji writing, with self-monitoring, according to higher years of study. The study did not show significant differences in visualization learning with respect to the year of study. The survey also included students who had the opportunity to study a course dedicated to learning Japanese script and those who did not, in approximately equal shares, and the results of the answers of both groups indicate the need for a multi-semester course dedicated exclusively to teaching and learning the Japanese Kanji script. Significantly, as many as 48% of respondents believe that a course aimed at teaching Japanese writing should be taken during all five years of study, and an additional 20% of respondents generally agree with this idea. These results suggest the need to consider possible changes in Japanese language study programs and could become a guideline in designing a study program that would include courses that teach Japanese Kanji script throughout all 10 semesters.
Ključne riječi
Japansko pismo
kanji
metode učenja
potešloće
Ključne riječi (engleski)
Japanese script
kanji
learning methods
difficulty
Jezik hrvatski
URN:NBN urn:nbn:hr:137:076830
Studijski program Naziv: Japanologija (jednopredmetni); smjerovi: opći, nastavnički Smjer: nastavnički Vrsta studija: sveučilišni Stupanj studija: diplomski Akademski / stručni naziv: magistar/magistra edukacije japanskog jezika i kulture (mag. philol. educ. iapon.)
Vrsta resursa Tekst
Način izrade datoteke Izvorno digitalna
Prava pristupa Otvoreni pristup
Uvjeti korištenja
Datum i vrijeme pohrane 2022-10-04 17:35:36