| Sažetak | Opći je cilj ovog rada utvrditi strukturu samoprocijenjene samoefikasnosti za inkluzivnu praksu učitelja osnovnih škola u Istarskoj županiji i moguću povezanost pojedinih komponenti samoprocijenjene samoefikasnosti s nekim sociodemografskim čimbenicima. Uz to, rad daje i smjernice za izradu programa stručnog usavršavanja učitelja, usmjerenog na razvoj samoefikasnosti za inkluzivnu praksu. Postavljeni specifični ciljevi odnose se na stjecanje uvida u vrstu i mjeru podrške učiteljima u inkluzivnim uvjetima, stjecanje uvida u učiteljsku samoprocjenu osposobljenosti za provođenje inkluzivne prakse te na utvrđivanje razlika u samoprocijenjenoj samoefikasnosti između učitelja obzirom na godine radnog iskustva, obzirom na godine radnog iskustva u inkluzivnim razredima i obzirom na to radi li se o učiteljima razredne ili predmetne nastave, kao i na izradu Smjernica za izradu programa stručnog usavršavanja za razvoj samoefikasnosti za inkluzivnu praksu namijenjenog učiteljima osnovnih škola. Istraživanje je provedeno u osnovnim školama Istarske županije, tijekom listopada i studenog 2021. godine. Uzorak čini 357 učitelja razredne i predmetne nastave, oba spola. U istraživanju je korišten Upitnik samoefikasnosti za inkluzivnu praksu, konstruiran za potrebe ovog rada. Kroz pilot istraživanje definirani su faktori koji odražavaju pokazatelje učiteljske samoefikasnosti za inkluzivnu praksu kroz učiteljske samoprocjene za kreiranjem uključive školske klime, upravljanje ponašanjem u učionici, suradnju unutar i izvan škole usmjerenu na podršku učenicima s teškoćama te inkluzivno poučavanje usmjereno na učenika. U obradi podataka korištene su univarijatne metode za izračunavanje osnovnih statističkih parametara i testiranje normalnosti distribucija frekvencija (aritmetičke sredine, standardne devijacije, Kolmogorov-Smirnov i Shapiro-Wilkov test), diskriminacijska analiza i multivarijatna analiza varijance, T-test za nezavisne uzorke i ANOVA i Mann-Whitneyev test i Kruskal-Wallisov test te Pearsonov koeficijent korelacija i Spearmanov koeficijent rang korelacija. Rezultati ukazuju na to da učitelji nisu zadovoljni vrstom i mjerom podrške za rad u inkluzivnim uvjetima te da se ne smatraju osposobljenima za inkluzivnu praksu. Uz to, potvrđeno je kako postoje statistički značajne razlike u pojedinim komponentama učiteljske samoefikasnosti za inkluzivnu praksu obzirom na godine radnog iskustva, godine radnog iskustva u inkluzivnim razredima te obzirom na to radi li se o učiteljima predmetne ili razredne nastave. Budući na nacionalnoj razini, a time i na području Istarske županije, do sada nisu provedena istraživanja učiteljske samoefikasnosti za inkluzivnu praksu, ovaj rad ima originalan znanstveni doprinos, kako kroz dobivanje rezultata koji daju uvid u strukturu samoprocijenjene samoefikasnosti za inkluzivnu praksu i razumijevanje povezanosti pojedinih komponenti te samoefikasnosti s čimbenicima koji bi na nju mogli utjecati, tako i kroz smjernice za izradu programa stručnog usavršavanja za razvoj samoefikasnosti za inkluzivnu praksu namijenjenog učiteljima osnovnih škola te, u konačnici, i kroz sam Upitnik samoefikasnosti za inkluzivnu praksu koji škole mogu implementirati u vlastiti proces samovrednovanja i razvojnog planiranja u svrhu podizanja kvalitete vlastite uključive odgojno-obrazovne prakse. |
