U diplomskome radu daje se osvrt na život i djelo Matka Laginje, jednoga od najvećih imena preporodne Istre. Svojim je djelovanjem u raznim područjima uvelike utjecao na političke, gospodarske, kulturne i jezične prilike u Istri krajem devetnaestoga i početkom dvadesetoga stoljeća. Laginja je u prvom redu bio političar, njegove najveće zasluge na političkoj sceni svakako su rad u Istarskome saboru u Poreču gdje je pokušao održati prvi govor na hrvatskome jeziku, djelovanje u okviru Bečkoga parlamenta, Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije. Njegovo je zalaganje na političkome planu okrunjeno titulom bana Hrvatske i Slavonije. Aktivno je pomagao hrvatskome seljaštvu osnivajući udruge za razduživanje seljaka i pružanju financijske pomoći. Zagovarao je novinsku djelatnost u Istri te i sam pisao i objavljivao članke domoljubne tematike. S druge strane upoznajemo Laginju kao književnika koji se okušao u brojnim književnim žanrovima od poezije do komedije, basni i historiografije. U analiziranju njegovih „Basni“ na sadržajnoj i jezičnoj razini zaključujemo da iako se književnim radom bavio s tendencijom širenja hrvatskoga jezika među većim brojem čitatelja, itekako je imao talent i osjećaj prema umjetnosti. Jezična je analiza u ovome radu podijeljena na razine: slovopisna i pravopisna, fonološka i morfonološka, morfološka, sintaktička i leksička, a zatim smo komparativnom metodom primjere usporedili s normativnim priručnicima Laginjina vremena, te ustanovili da osim što je Laginja u svome radu poštivao norme svoga vremena, na njegov je jezik vidljiv i utjecaj govor njegova rodnoga kraja.