Glazba je svoje mjesto u liječenju čovjeka pronašla još od davnina, no cijeli niz rehabilitacijskih postupaka i njihovo međusobno djelovanje tek je u posljednjih pedesetak godina doveo je do stvaranja glazbene terapije kao rehabilitacijskog pravca (Crnković, 2020). Glazbena terapija je orijentirana na unapređenje zdravstvenog stanja i sposobnosti pojedinca, uspostavljanje kvalitetnijeg načina života te potpomaganja uspješnog i cjelovitog razvoja. Glazbenu terapiju provodi certificirani glazbeni terapeut koji uz pomoć različitih glazbenih izraza „provocira“ glazbeni odgovor od korisnika te samim time unapređuje komunikaciju i stvara prostor za ostvarenje unaprijed zadanih terapeutskih ciljeva. Terapeutski ciljevi su postavljeni u skladu sa zdravstvenim stanjem i individualnim sposobnostima djeteta. Može se utvrditi da je glazba posrednik između korisnika i terapeuta. Obzirom da djeca već u majčinoj utrobi pokazuju jasne reakcije na zvukove, po samom rođenju prate izvor zvuka te tijekom ranog djetinjstva s lakoćom raspoznaju poznate melodije, potpuno je jasno da je važnost glazbe u razvoju pojedinca neprocjenjiva stoga glazba radi svoje prirodnosti postaje važan medij pri procesu rehabilitacije djece sa teškoćama u razvoju.