Zdravo starenje jedan je od najvećih društvenih izazova suvremenog društva i s medicinskog i ekonomskog stajališta. Utvrđivanje molekularnih mehanizama starenja s ciljem razvoja strategija za njegovo usporavanje područje je intenzivnog istraživanja. Glavni cilj ovdje predloženog projekta je rješavanje nedovoljno istraženog koncepta da komunikacija između stanica igra važnu ulogu u odgađanju nastanka bolesti povezanih sa starenjem. Cilj nam je jednoznačno demonstrirati i mehanistički opisati fenomen fenotipske supresije disfunkcije pojedinačnih stanica kroz komunikaciju sa zdravom subpopulacijom okolnih stanica. Taj process nazivamo staničnom parabiozom. U tu svrhu, subpopulacija stanica s različitim aberantnim fenotipovima će se uzgajati u monokulturama ili u ko-kulturi s intaktnim, zdravim stanicama, a njihovi fenotipovi u ova dva stanja će se analizirati I usporediti upotrebom fluorescentne mikroskopije i protočne citometrije. Aberantni fenotipovi bit će inicirani prije ko-kultiviranja i to oksidativnim i proteotoksičnim stresom, zračenjem koje oštećuje DNK, uzgajanjem stanica do senescencije ili genskim mutacijama tipičnim za Niemann Pick neurodegeneraciju tipa C, kao i tretiranjem stanica koje su već u ko-kulturi vrlo prezicnim zračenjem pomoću X-ray mikrozrake. Očekujemo da ćemo otkriti poboljšanje aberantnih fenotipova u pogođenim stanicama koje rastu u ko-kulturama u usporedbi s onima koje se uzgajaju u monokulturama. Konačno, identificirat ćemo kojim mehanizmima stanice međusobno komuniciraju tijekom stanične parabioze ovisno o specifičnom izvoru oštećenja stanice. Jasna demonstracija i mehanistički opis središnje uloge stanične parabioze kao prirodnog zaštitnog principa otvorit će mogućnosti za razvoj inovativnih pristupa prevenciji višestrukih fenotipova povezanih sa starenjem usmjerenih na međustaničnu komunikaciju.