Iako dječja književnost svestrane spisateljice Vesne Parun do sada nije previše istražena i ta činjenica predstavlja problem u vidu nedostatka literature, ovaj rad će pokazati, a možda i stvoriti dodatno zanimanje za daljnje istraživanje i iščitavanje ove poezije. Za Parunovu se može reći kako je jedna od najvećih i svakako najkreativnijih spisateljica 20. stoljeća, a stvaranjem književnog opusa namijenjenog djeci, pokazala je svoju drugu, maštovitu, sjetnu i razigranu stranu ispunjenu radošću. U dvadeset i dvije zbirke koje je napisala za djecu može se pronaći različita tematika, raspoloženje, potpuno drugačije viđenje stvarnosti i pojava koje se nalaze u svijetu za odrasle, a u radu se kroz sedam obrađenih zbirki to i potvrđuje. Dječja književnost navedene poetese je zasigurno nedovoljno izbrušen dijamant koji čeka svoje mjesto u školskim lektirama za najmlađe ili pak na policama za čitanje prije spavanja. Estetska vrijednost njezinog ostvaraja je neizmjerna, što potvrđuju stihovi pisani za odrasle, kojima je ovjekovječila svoje mjesto u hrvatskoj književnosti, ali trag koji je ostavila pišući za djecu zasigurno je neizostavan, premda još uvijek nije dobilo svoje zasluženo mjesto u hrvatskoj literaturi. Romani u stihu, koji su najpoznatiji dio njezina dječjeg opusa, sastavljeni su od dinamičnih likova, izvornosti ideja, razigrane mašte, kao i gipkosti njezina stava o svijetu oko sebe. Parunova je afirmiranjem animalistike u dječjoj poeziji stvorila upečatljivi, živopisni, te reflektivni spoj koji na fascinantan način potiče dječju imaginaciju. Svrha ovoga rada je pregledom recentnih teorijskih i analitičkih spoznaja o književnosti prikazati koliko je zapravo hrvatska književnost osebujna i neistražena, te kako su neki od najcjenjenijih autora stvarali vrlo vrijedna djela, koja su ostala u sjeni onih prethodnih.