Privrženost se kao jedan od osnovnih ljudskih socijalnih mehanizama manifestira ponajprije prema bliskim osobama poput prijatelja, supružnika te naravno roditelja i članova obitelji. S obzirom da se sve učestalije kućni ljubimci uključuju u sustav obitelji, pojedinci razvijaju posebnu povezanost s istima, te sama kvaliteta odnosa s ljubimcem može varirati ovisno o socioemocionalnoj klimi u obitelji. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos privrženosti članovima obitelji i privrženosti kućnim ljubimcima (kod ljudi koji skrbe o psu ili mački). U uzorak je bila uključena i skupina nevlasnika ljubimaca kako bi se provjerilo postoje li razlike u privrženosti članovima obitelji s obzirom na samo posjedovanje ljubimaca. U istraživanju su korišteni Modificirani Brennanov Inventar iskustava u bliskim vezama (Kamenov i Jelić, 2003), Adaptirana Lexington skala privrženosti kućnim ljubimcima (Levačić, 2009) te Skala skrbi za ljubimca (Ombla, 2014). Uzorak su činili pretežito pripadnici studentske populacije te manji broj pripadnika drugih dobnih skupina, s područja Splita, Zadra i Zagreba. Prosječna dob ispitanika bila je 26,07 godina, a istraživanju je pristupilo 497 ispitanika, od čega 232 vlasnika pasa, 87 vlasnika mačaka i 178 nevlasnika ljubimaca. Rezultati su pokazali da ne postoji značajna razlika u privrženosti članovima obitelji između ispitanika koji skrbe o kućnim ljubimcima (psu ili mački) i onih ispitanika koji o istima ne skrbe. Također je utvrđeno da su vlasnici pasa značajno više privrženi svojim ljubimcima u odnosu na vlasnike mačaka, te također da su primarni skrbnici ljubimaca privrženiji svojim ljubimcima u odnosu na sekundarne skrbnike. Nije utvrđena povezanost između privrženosti članovima obitelji i afektivne vezanosti kućnom ljubimcu kod niti jednog poduzorka vlasnika kućnih ljubimaca.