Naslov Autostoperi-po čemu su specifični?
Naslov (engleski) Hitchikers - what is specific about them?
Autor Lucija Šalinović
Mentor Andrea Tokić (mentor)
Član povjerenstva Nataša Šimić (predsjednik povjerenstva)
Član povjerenstva Andrea Tokić (član povjerenstva)
Član povjerenstva Marina Vidaković (član povjerenstva)
Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj Sveučilište u Zadru (Odjel za psihologiju) Zadar
Datum i država obrane 2017-09-28, Hrvatska
Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana DRUŠTVENE ZNANOSTI Psihologija Opća psihologija
Sažetak Autostopiranje je definirano kao način prijevoza u kojem putnik pokušava dobiti besplatan prijevoz od drugog putnika. Malo tko je zapravo razmatrao motive za takvo ponašanje te karakteristike pojedinaca koji ga prakticiraju, što je osobito zanimljivo u ovo doba kad se o autostopiranju u široj zajednici govori kao o opasnoj aktivnosti. U ovom istraživanju sudjelovalo je 87 autostopera te 87 osoba koji nikad nisu autostopirali. Obje grupe ispitanika bile su izjednačene prema relevantnim socioekonomskim karakteristikama. Kvalitativnom dijelom istraživanja pokušali su se obuhvatiti motivi početka, održavanja i prestanka autostopiranja, a kvantitativnim se dijelom pokušalo utvrditi da li se uzorak autostopera razlikuje od kontrolnog uzorka po određenim crtama ličnosti – anksioznost, traženje uzbuđenja, ekstroverzija i otvorenost prema iskustvu. Rezultati istraživanja ukazuju na dva razloga za početak stopiranja: ljudi su ili primorani na to ili se samostalno žele odvažiti na taj podvig. Najčešće se započne stopirati iz praktičnih razloga poput kašnjenja, nedostatka financija ili nepostojanja pogodnog prijevoznog sredstva, a kasnije se autostoperima obično svidi sam čin stopiranja pa većina upravo zato nastavlja stopirati. Autostoperi uglavnom imaju pozitivna iskustva, te se ne boje stopirati, iako su svjesni opasnosti koje ono donosi i ne bi ga tako lako preporučili drugim osobama. Najčešći razlozi prestanka stopiranja su gubitci primarnih motiva za stopiranje, odnosno povoljnija financijska situacija, posjedovanje osobnog automobila, bolja organizacija javnog prijevoza te prestanak uživanja u stopiranju. Autostoperi su generalno ekstrovertiraniji i otvoreniji prema iskustvu od uzorka ispitanika koji ne prakticira autostopiranje. Autostoperi također imaju veću razinu traženja uzbuđenja, i nižu razinu anksioznosti kao crte ličnosti te prosječno ocjenjuju svoje životno zadovoljstvo većim od kontrolne grupe ispitanika.
Sažetak (engleski) Hitchhiking is defined as a method of transport in which a passanger tries to get a free ride from another passanger. There hasn't been much research done on the topic of the motivation and personality aspects needed for hitchhiking to occur. It's an interesting topic to research giving that it is looked upon as a rather dangerous activity. 87 hitchhikers have been paired up with 87 people who have never hitchhiked by the relevant socioeconomic variables. The motives behind starting with hithhiking, upholding that behaviour and quting have been analysed qualitativly and the difference in certain personality traits – trait anxiety, sensation seeking, extrovesion, openess to experience - between the hitchhiking and non-hitchhiking population quantitatively. There are two general incentives that can lead to the start of hitchhiking: necessity and desire. The usual start involves practical reasons like being late, a bad financial situation, not having a car or suitable public transport but people usually continue with this activity because they sincerely start to enjoy it. The test subjects usually have positive experiences and are not afraid of hitchhiking even though they are aware of the risks it bares and would not easily recommend it to other people. The most mentioned reasons for the cease oft his activity are the loss of the primary motivation for hitchhiking – a better financial situation, aquisation of a vehicle, accessible public transport - and experiencing an unpleasant situation or having a realisation of the danger od hitchhiking. Other reasons include old age, lack of time and making a family. Hitchhikers are generally more extroverted and open to experience that non-hitchhikers. They also score higher on the sensation seeking scale, have lower trait anxiety and evaluate their life more satisfying than non-hitchhikers.
Ključne riječi
autostopiranje
motivacija
ličnost
traženje uzbuđenja
ekstroverzija
otvorenost prema iskustvu
anksioznost
Ključne riječi (engleski)
hitchhiking
motivation
personality
sensation seeking
extroversion
openess to experience
trait anxiety
Jezik hrvatski
URN:NBN urn:nbn:hr:162:434189
Studijski program Naziv: Psihologija Vrsta studija: sveučilišni Stupanj studija: preddiplomski Akademski / stručni naziv: sveučilišni/a prvostupnik/prvostupnica (baccalaureus/baccalaurea) psihologije (univ. bacc. psych.)
Vrsta resursa Tekst
Način izrade datoteke Izvorno digitalna
Prava pristupa Otvoreni pristup
Uvjeti korištenja
Datum i vrijeme pohrane 2017-12-07 10:48:03