Tema je ovoga doktorskoga rada lingvistička i sociolingvistička analiza tipova miješanja engleskoga jezika u hindski jezik. Kao uvod u temu razmatra se općenito pitanje jezičnoga kontakta i teorijske pretpostavke o djelovanju jezičnoga kontakta na strukturu jezika (uvodno poglavlje i drugo poglavlje). U trećem poglavlju predstavlja se kratak pregled jezične politike općenito u Indiji nakon njezina osamostaljenja 1947., s naglaskom na odluke o hindskome jeziku. Važno je uočiti kompleksnost indijske sociolingvističke stvarnosti, prije svega u obrazovanju. Prema obrazovnoj politici, svaki učenik u Indiji dužan je za svoga školovanja ovladati trima jezicima. Kako učenici napreduju u obrazovanju, odnosno kako idu prema visokoškolskome obrazovanju, broj se jezika u nastavi smanjuje. Pri tome sve veću ulogu dobiva poznavanje engleskoga jezika. Neke od struka moguće je studirati jedino uz dostatno poznavanje engleskoga jezika budući da je on dominantan alat u tim strukama. Sličnu situaciju moguće je pratiti i u državnim institucijama, unatoč odluci da se hindski upotrebljava u državnim institucijama na sveindijskoj razini. Mediji i pravni sustav prate takvu sociolingvističku raspodjelu moći među jezicima. Iz svega toga može se zaključiti da je engleski posljednji u nizu dominantnih jezika slijedom pretpostavki Sheldona Pollocka i Zdravke Matišić o postojanju sanskrtske civilizacije i njezinu ogledanju u jezičnoj uporabi na Potkontinentu (treće poglavlje, dodatci 2.1.-2.3.). Razumijevanje postavki sanskrtske civilizacije važno je za praćenje zaključaka u završnome šestome poglavlju kao i za razumijevanje rezultata jezičnoga kontakta između engleskoga i hindskoga. U trećem poglavlju predstavljena su i jezična pravila i odredbe kojima je uređena upotreba jezika u indijskome parlamentu, odnosno u Donjem domu (Lok Sabhi). Sama je analiza podijeljena na lingvističku (četvrto poglavlje) i sociolingvističku (peto poglavlje) i popraćena zaključcima. Rezultati lingvističke analize odnose se na komunikacijske strategije govornika hindskoga jezika u Parlamentu i uočavanje vrste engleskih elemenata koji se miješaju s hindskim elementima u ostvaraju hindskoga jezika. U sociolingvističkoj se analizi prate izvanjezične karakteristike govornika kao što su dob, spol, politička i regionalna pripadnost itd. u razdoblju od 1950. do 2010. ne bi li se ustanovilo postojanje zajedničkih karakteristika govornika koji dijele određenu komunikacijsku strategiju. Istraživačica polazi od teze da se odnos engleskih i hindskih elemenata u ostvaraju hindskoga mijenja od 1950. prema 2010. prema kompleksnijem unosu engleskih elemenata. U sociolingvističkoj analizi pretpostavlja da će mlađa populacija govornika u parlamentu dominirati u upotrebi engleskih elemenata u hindskome jeziku. Utjecaj engleskoga na hindski opisan je kao EH interferencija tipa 0, 1, 2, 3 ili međutipova EH 3;1 ili 3;2. Pri tome se EH tip 0 odnosi na nulti stupanj interferencije tj. njezin izostanak, a EH tip 3 na interferenciju tipa prebacivanje kodova dok se EH tip 1 i EH tip 2 odnose na interferenciju tipa miješanje kodova. Rezultati analize potvrđuju neke od već uočenih i opisanih elemenata miješanja engleskoga koda u hindski kao i prebacivanja engleskoga i hindskoga koda. Novouočeni element je opis negacije u spoju s engleskim glagolima, a pobliže je opisano miješanje engleskih imenskih riječi kao najbrojnijih elemenata u ostvaraju hindskoga jezika u analiziranom materijalu. Statistička analiza pokazuje da u pregledanim dokumentima 2 od 3 govornika imaju elemente EH interferencije u svome ostvaraju hindskoga jezika, pretežito elemente EH tipa 1 ili EH tipa 2. Analiza također pokazuje da je broj govornika s umetnim elementima iz engleskoga jezika u porastu u odnosu na omjer materijala te da veći broj govornika nakon 2000. godine pokazuje takve karakteristike u svome ostvaraju hindskoga jezika. Govornici s engleskim elementima u hindskome govoru dolaze iz različitih krajeva Indije, ali se može pretpostaviti da većina ipak dolazi iz područja hindskoga govornoga područja, poglavito iz centralnih i istočnih hindskih saveznih država. Govornici su pretežno muškarci, s visokim stupnjem obrazovanja, u dobi od 46 do 65 godina, različitih zaposlenja. Pripadaju također različitim političkim strankama. U završnome šestome poglavlju rada rezultati analize se preispituju iz perspektive jezične politike i jezičnih identiteta. Kako je u parlamentu omogućen simultani prijevod s engleskoga odnosno hindskoga u svakome trenutku (vidi treće poglavlje za više detalja), postavlja se pitanje zašto govornici pribjegavaju komunikaciji na hindskome jeziku s elementima iz engleskoga jezika (EH interferencija). Pretpostavka da se ne mogu sjetiti u svakome trenutku kako se nešto kaže na hindskome dovodi se u pitanje, budući da su teme rasprave poznate unaprijed te se govornici mogu pripremiti za njih. Druga pretpostavka da govornici miješanjem ili prebacivanjem kodova žele omogućiti svim sudionicima da ih razumiju ponavljanjem poruke također ne zadovoljava. Stoga se uvodi pitanje jezičnoga identiteta i društvenih funkcija jezika – osiguravanje moći, utvrđivanje te potvrđivanje društvenoga statusa govornika. Iz te perspektive nadaje se zaključak kako treba pretpostaviti da uz službenu, javnu jezičnu politiku postoji i neslužbena jezična politika koju govornici uzimaju u obzir pri odabiru komunikacijskih strategija. Doktorski rad analiza jedan segment hindskoga korpusa političkoga diskurza. Kao takav doprinosi novim istraživanjima u istoj domeni te isto tako otvara prostor za analizu korpusa koji pripadaju drugim funkcionalnim stilovima hindskoga jezika. Rad također nudi mogućnost komparativne usporedbe utjecaja engleskoga jezika u hindskome i drugim indijskim jezicima budućim istraživačima.