Naslov Pogled iza ekrana: percipiranje slike u medijskim tekstovima Naslov (engleski) The Gaze Behind the Screen: Perception of Images in Media Texts Autor Boris Ružić Mentor Saša Vojković (mentor)Član povjerenstva Mario Vrbančić (predsjednik povjerenstva)Član povjerenstva Saša Vojković (član povjerenstva)Član povjerenstva Rajko Petković (član povjerenstva)Ustanova koja je dodijelila Sveučilište u Zadru Datum i država obrane 2018-05-10, Hrvatska Znanstveno / umjetničko HUMANISTIČKE ZNANOSTI Univerzalna decimalna klasifikacijaUDC ) 7.01 - Teorija umjetnosti Sažetak se zasniva na pretpostavci da unutar filmskih i vizualnih studija više nije moguće proučavati odnos gledatelja i pripadajuće mu slike kao odnos onoga koji spremno interpretira i onoga što biva interpretirano (Shannon-Weaver model komunikcije). Istraživanja počiva na analizi „krize gledanja“ koja nije locirana u novomedijski imaginarij, kako to često biva u suvremenim raspravama, već posve suprotno, njezine pojavnosti nalaze se diljem povijesti proučavanja pokretnih slika. Pitanje koje se postavlja glasi: može li se, i na koji način, uspostaviti metodološki i teorijski okvir za proučavanje tradicionalnih „spektatorskih“ praksi kao emancipirajućih djelatnosti ako odbacimo klasičnu klasifikaciju gledanja kao čina tumačenja (u optimističnoj inačici), ili kao pasivnog potpadanja pod ideološke učinke onoga što je u tu sliku upisano (u tehnopesimističnoj)? Posljednjih tridesetak godina na djelu je snažna produkcija akademskih rasprava na temu sveprotežnosti digitalne slike, te njezine pretpostavljene totalitarizirajuće prirode. Nasuprot tome, ovo istraživanje analizira filmske i vizualne prakse kao one koje fragmentiraju ne samo sliku/kôd, već i recipijenta te informacije. Anakronim proučavanjem (Moxey) raznorodnih slikovnih instanci (Harun Farocki, film-esej, recentni dokumentarizam pametnim telefonom te snimke bespilotnih letjelica), rad predlaže fragmentarnost slike (automatska slika, slika s greškom, nečitka slika, slika bez objašnjenja, diskontinuitetna slika…) i spektatora (anonimni gledatelj, anonimni/heterogen autor, komentator digitalne sfere…) kao novi metodološki i teorijski okvir za uspostavu emancipiranijeg sudionika novomedijske sfere proizvodnje znakova. Drugim riječima, istraživanje predlaže izmjenu tehnofilske dijalektike centralizirane (tradicionalni mediji) i decentralizirane (novi mediji) proizvodnje slikâ u korist totalitarne (homogeni medij) i fragmentarne (heterogena proizvodnja) logike. Nastavno tomu, oblikuje se teza kako gledanje može imati svoj produktivni, emancipacijski, proizvodni potencijal upravo kad se suoči s fragmentarnim novomedijskim praksama vizualiziranja (nadzorne kamere, slike bez objašnjenja, nedovršene snimke…) koje su tradicionalne odbacivane kao epistemološki bezvrijedne.
Sažetak (engleski) The research is based on an assumption that the fields of film and visual studies are not suited for the analysis of the relation between the spectator and the image described first by Shannon-Weaver model of communication, i.e.., the one who looks, and the object of (his/her) interpretation. The research looks at the “crisis of the look”, but it does not situate it in new media theories, as is often the case. On the contrary, this thesis locates the history of the crisis as early as 16th century. The research poses a question on whether it is possible to establish methodological and theoretical framework for researching traditional practices of the spectator as “emancipatory” if we dismiss the classification of a viewer as a passive spectator of ideological social process (techno-determinism). Last thirty years have seen proliferation of academic and scientific dialogues and papers on digital image and its supposed totalizing nature. As opposed to, this research conducts analysis of filmic and other visual practices as ones that fragment not only the image/code, but also its recipient. By using heterochronic research (Moxey) of various image-making structures (Harun Farocki, essay film, smartphone documentary, drone footage), the work proposes the fragmentary image (automatic image, error-image, image without context, discontinuous image) and the spectator (the anonymous author/viewer) as a framework by which we can establish the emancipatory practices of image-making today. In other words, it proposes to transcend the binary between centralized (traditional media) and decentralized (new) media towards totalitarian (homogenous) and fragmentary (heterogenous) image. Hence, the thesis asserts that the process of viewing can be productive and emancipatory precisely through fragmentary, new media practices of image-making (CCTV footage, drone images, “incomplete” images).
Ključne riječi
Farocki
kapitalna slika
kapilarna slika
montaža
emancipacija
gledatelj
film
novi mediji
Ključne riječi (engleski)
Farocki
capital-image
capillary-image
montage
emancipation
spectator
film
new media
Jezik hrvatski URN:NBN urn:nbn:hr:162:278788 Studijski program Naziv: Humanističke znanosti Vrsta resursa Tekst Način izrade datoteke Izvorno digitalna Prava pristupa Otvoreni pristup Uvjeti korištenja Datum i vrijeme pohrane 2018-06-19 12:10:21
