Naslov Važnost i korištenje igre kao metode učenja i poučavanja u suvremenoj nastavi
Naslov (engleski) Importance and use of play as a method of learning and teaching in contemporary teaching
Autor Ivana Škripač
Mentor Jasmina Vrkić Dimić (mentor)
Član povjerenstva Jasmina Vrkić Dimić (predsjednik povjerenstva)
Član povjerenstva Marija Buterin Mičić (član povjerenstva)
Član povjerenstva Ana Marija Rogić (član povjerenstva)
Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj Sveučilište u Zadru (Odjel za pedagogiju) Zadar
Datum i država obrane 2018-09-28, Hrvatska
Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana DRUŠTVENE ZNANOSTI Pedagogija Didaktika
Sažetak Cilj ovoga rada je utvrditi važnost igre i učestalost njezina korištenja kao metode učenja i poučavanja u suvremenom nastavnom procesu. U prvom dijelu rada govori se o obilježjima suvremene/aktivne nastave te strategijama, metodama i postupcima koji se u suvremenoj nastavi koriste. Nadalje, govori se o pojmu igre, njezinim obilježjima i vrstama, razvoju djeteta kroz igru te značajkama igre kao metode učenja i poučavanja u nastavi. Nakon teorijskih spoznaja, u drugom su dijelu rada prikazani i interpretirani rezultati anketnog istraživanja o čestini korištenja igre kao nastavne metode, o vrstama igara i etapama u kojima se koriste te mišljenju i iskustvima učitelja o učinkovitosti igre kao nastavne metode. Istraživanje je provedeno na uzorku od 103 učitelja zaposlenih u predmetnoj i razrednoj nastavi triju osnovnih škola u Koprivnici. Utvrdilo se kako svi ispitani učitelji u svome radu koriste igru kao didaktičku metodu, u prosjeku više puta tjedno pri čemu igru učestalije koriste učitelji zaposleni u razrednoj nastavi, učitelji srednje dobi te učitelji s 10-20 godina radnog iskustva. Učitelji igru najčešće koriste u uvodnom dijelu sata i prilikom ponavljanja, a najčešće koriste igre poput križaljki, asocijacija, igre vješala, rebusa, memory itd. koje također smatraju i najučinkovitijima. Najveći je broj učitelja koji koristi već poznate igre koje oblikuje u skladu s nastavnim sadržajem te onih koji osmišljavaju i kreiraju vlastite igre, a najčešće ih primjenjuju tijekom skupnog rada učenika ili rada u paru. Učitelji izražavaju pozitivne stavove o igri kao nastavnoj metodi, posebno učitelji razredne nastave i oni mlađi od 37 godina. Učitelji igru smatraju sastavnim dijelom suvremene nastave, poželjnom aktivnošću i učinkovitim sredstvom učenja/poučavanja. Mišljenja su kako su angažman i aktivnost učenika tijekom igre u nastavi veći u odnosu na frontalni način rada te da korištenje igre u nastavi kod učenika pobuđuje veći interes i povećava motivaciju, razvija suradničko ponašanje te potiče komunikativnost i međusobno pomaganje.
Sažetak (engleski) The aim of this thesis is to determine the importance of play and the frequency of its use as a teaching and learning method in the contemporary teaching process. The first part of the paper deals with the characteristics of contemporary/active teaching and the strategies, methods and procedures used in contemporary teaching. Furthermore, it is about the concept of play, its features and types, the development of the child through play and the characteristics of play as learning and teaching method. After the theoretical understandings, the second part of the thesis presents the interpreted results of the survey of the frequency of use of play as a teaching method, of the types of games and stages in which they are used, and the teachers' opinions and experiences of the play's effectiveness as a teaching method. The survey was conducted on a sample of 103 teachers employed in classroom and subject teaching in three primary schools in Koprivnica. It was found that all the questioned teachers use play as a didactic method within their work, on average several times a week, with the game being played more frequently by classroom teachers, middle-aged teachers and teachers with 10-20 years of work experience. Teachers most frequently use play in the introductory and repetition part of the class period, and they most often use games such as crossword puzzles, associations, hangman games, rebounds, memory etc., which they also consider as the most effective. The largest number of teachers uses well-known games that they design in accordance with the teaching content and those who design and create their own games, which they most often apply during group work or paired work. Teachers express positive attitudes about play as a teaching method, especially classroom teachers and those under the age of 37. Teachers consider play as an integral part of contemporary teaching, a desirable activity, and an effective learning/teaching tool. According to the teacher’s opinions, the engagement and activity of pupils during play is greater than during lecturing, and the use of play in teaching inspires greater interest in pupils and increases motivation, develops collaborative behaviour and promotes communication and mutual assistance.
Ključne riječi
aktivno učenje
igra
igra kao metoda učenja i poučavanja
suradničko učenje
suvremena nastava
Ključne riječi (engleski)
active learning
collaborative learning
contemporary teaching
play
play as a learning and teaching method
Jezik hrvatski
URN:NBN urn:nbn:hr:162:334784
Studijski program Naziv: Pedagogija (dvopredmetni) Vrsta studija: sveučilišni Stupanj studija: diplomski Akademski / stručni naziv: magistar/magistra pedagogije (mag. paed.)
Vrsta resursa Tekst
Način izrade datoteke Izvorno digitalna
Prava pristupa Pristup korisnicima matične ustanove
Uvjeti korištenja
Datum i vrijeme pohrane 2018-12-03 14:58:16