Sažetak | Esta tese ten como obxectivo recompilar e analiza-lo aparato colocacional co verbo soporte «dar» en galego e castelán, así como establece-los equivalentes que teñen en croata. Deste xeito hai, por unha banda, un estudo das colocacións con verbo soporte (CVS) para cada unhas da linguas iberorrománicas, ademais dun dos mencionados equivalentes croatas. Por outra banda, tamén se fará unha análise contrastiva entre as recompilacións das tres linguas. A análise das CVS iberorrománicas vai permitir dar achegas sobre a descrición lingüística deste tipo de semifrasemas. Posibilita, así, detallar dun xeito sólido a súa natureza interna e as súas características fronte a outro tipo de fraseoloxismos ou combinacións, para, desta maneira, fixar uns límites precisos para as CVS. En canto ó croata, a pesar de ser unha recompilación de equivalentes, que non teñen porque ser CVS, tamén se espera obter conclusións que contribúan á descrición lingüística deste idioma eslavo. No estudo contrastivo das tres linguas, ademais de dar achegas no xa dito, espérase ofrecer conclusións e propostas relevantes para mellora-la adquisición do GLE e do ELE cun enfoque centrado nos estudantes que teñen o croata como lingua materna. En definitiva, a tese divide os seus obxectivos en dúas vías: unha centrada na descrición destes semifrasemas en galego e castelán, xunto cos mencionados equivalentes croatas, e, outra, enfocada no ensino de GLE e ELE en Croacia. A recompilación, que se fai de CVS e equivalentes, será analizada mediante fichas que describirán principalmente aspectos vinculados coa natureza das CVS e as relacións que se dan entre as tres linguas. As fichas, que son trilingües, funcionan como un dicionario de equivalencias e como un corpus onde se detalla información dirixida ó estudo das CVS e dos equivalentes rexistrados. Deste xeito, este dicionario-corpus que se inclúe aquí ten como destinatarios principais, por un lado, estudantes e usuarios de GLE e ELE e, por outro, investigadores interesados na materia. Esta recompilación inclúe 11714 voces, das cales 7787 son CVS, 3472 verbos simples correspondentes, 294 unidades fraseolóxicas e 161 equivalentes que son sintagmas libres. Sen ser esta unha recompilación completa ou exhaustiva dos aparatos colocacionais seleccionados, considérase o suficientemente representativa como para permitir amosar conclusións contundentes e significativas. Trala recollida das CVS, o establecemento dos equivalentes, completa-las fichas e analizar toda a información recollida nelas, e noutros recursos que se utilizaron; conseguíronse uns resultados satisfactorios. Púidose detalla-los aparatos colocacionais iberorrománicos, describi-la natureza interna das CVS, amosa-la súa heteroxeneidade ou establecer uns límites claros para os semifrasemas, entre outros aspectos das CVS que se ofrecen nunha proposta que se pensa coherente e precisa. O corpus-dicionario é outro dos froitos deste traballo, obxectivo cumprido que se espera que se converta nunha ferramenta lingüística de utilidade. No referente ó ensino de GLE e ELE, ademais de sinala-las carencias que se sospeitaban que había en diversos materiais didácticos, indícanse cuestións e amósanse procedementos cos que se ofrecen propostas para inserir de xeito eficaz as CVS e, así, mellora-lo proceso de adquisición do galego e do castelán, tanto en xeral, como do léxico ou as colocacións en particular. Ademais dos beneficios que as CVS por si mesmas dan na adquisición dunha lingua, cómpre mencionar que tamén se puido ver neste traballo como a axeitada adquisición das CVS pode facilita-la aprendizaxe doutros aspectos do GLE e do ELE. |
Sažetak (engleski) | This thesis aims to recompile and analyse the collocational apparatus of the light verb “dar” in Galician and Spanish and, together with this, establish the equivalents that they have in Croatian and compare it to the three languages. That way, there is, on the one hand, a study of the collocations with the light verb (CVS, Colocacións con verbo soporte) in those Ibero-Romance languages, besides one of the mentioned Croatian equivalents. On the other hand, a contrastive analysis is also made between the compilations of the three languages. The analysis of the Ibero-Romance CVS will give contributions to the linguistic description of this type of the semiphrasemes. Enabling to solidly detail its internal nature and its characteristics compared to other type of phraseologisms or non-idiomatic combinations, in order to set precise limits for the CVS. On the Croatian side, even though it is a recompilation of the equivalents that do not need to be CVS, it is also searched to find objectives that contribute to the linguistic description of this Slavic language. In this contrastive study of three languages, in addition to contributing to what has already been said, it seeks to reach relevant conclusions and proposals to improve the acquisition of the GLE and ELE with special focus on the student that have Croatian as their mother tongue. Ultimately, the thesis divides its objectives into two ways: one that focuses on the description of semiphrasemes in Galician and Spanish, along with the Croatian equivalents, and the other, which focuses on the teaching of the GLE and ELE in Croatia. The recompilation of CVS and its equivalents is analysed by means of cards that describe aspects related to the nature of the CVS and the relationships that exist between the three languages. The cards, which are trilingual, function as a dictionary of registered equivalents. In this corpus-dictionary that is included here has as its main recipients, on the one hand, students and users of GLE and ELE and, on the other, researchers interested in the manner. This compilation includes 11714 voices, of which 7787 are CVS, 3472 corresponding simple verbs, 294 phraseological units, and 161 equivalents are non-idiomatic phrases. Without being a complete or exhaustive compilation of the selected apparatus collocational, it is considered representative enough to allow convincing conclusions to be drawn. After collecting the CVS, the establishment of the equivalents, completing the cards and analysing all the information collected in them, and in the other resources that were used: satisfactory results were achieved. It was possible to detail the Ibero-Romance collocational apparatus, describe the internal nature of the CVS, show the heterogeneity or establish clear limits for the semiphrasemes among other aspects of the CVS that are offered in a proposal that is thought to be coherent and precise. The corpus-dictionary is another benefit of this work, an accomplished goal that is expected to become a useful linguistic tool. Regarding the teaching of GLE and ELE, in addition to pointing out the shortcomings that were suspected to exist in various didactic materials, questions are indicated and procedures are shown with which proposals are offered to insert the CVS effectively, and so, to improve the acquisition process of Galician and Spanish, both in general, and if the lexicon or collocations in particular. In addition to the benefits that the CVS by themselves give to the acquisition of a language, it is important to mention that it was also possible to see in this work how the adequate acquisition of the CVS facilitates the learning of other aspects of GLE and ELE. |
Sažetak (hrvatski) | Frazeologija je jedno od najproblematičnijih područja u podučavanju galješkog i španjolskog kao stranih jezika; šturo je obrađena u udžbenicima i priručnicima, frazeološki repertoar obaju jezika bogat je i nedovoljno zastupljen u nastavi, svi su složni da frazeologiju treba podučavati od najnižih razina ovladavanja jezikom (A1), no korpus frazeoloških jedinica ustrojen prema razinama ZEROJ-a, osobito kad je riječ o nižim razinama (A1-A2) zasad je utvrđen samo za paremije (tzv. paremiološki minimum španjolskog jezika), frazeme u užem smislu riječi (doktorska istraživanja), ali ne i za kolokacije. Iz navedenog je razloga jedan od ciljeva doktorske disertacije nastojati dati metodološki okvir za podučavanje frazeologije, točnije, glagolskih kolokacija te ponuditi odgovarajući alat čija je svrha poboljšanje leksičke kompetencije studenata stranog jezika. U ovoj doktorskoj disertaciji prikupljen je i analiziran kolokacijski aparat s glagolom „dar” u galješkom i španjolskom te su uspostavljeni ekvivalenti glagolskih kolokacija u hrvatskom jeziku. Isto tako, uspoređuju se kolokacije u svim trima jezicima, pri čemu su polazni jezici disertacije galješki i španjolski, dok je hrvatski ciljni jezik. Ciljevi ove disertacije su dvojaki: prvi je usredotočen na lingvistički opis tzv. „polufrazema“ (Meljčuk 2001) u galješkom i španjolskom jeziku, a drugi na podučavanje galješkog kao stranog jezika (GLE) i španjolskog kao stranog jezika (ELE) u Republici Hrvatskoj. Tijekom istraživanja izrađen je paralelni korpus kolokacija u galješkom i španjolskom jeziku i potom njihovi frazeološki ekvivalenti u hrvatskom jeziku. Na temelju korpusa izvršena je kontrastivna analiza među jezicima te izrađen višejezični leksikografski alat, s ciljem povećanja kvalitete nastave stranih jezika i poboljšanja frazeološke kompetencije studenata. Nakon određivanja teorijskog okvira (precizna definicija kolokacija i njihova razlika od drugih frazeoloških jedinica i slobodnih sintagmi), u prvoj fazi istraživanja prikupljen je korpus glagolskih kolokacija s glagolom „dar” u galješkom i španjolskom jeziku (glagol + imenica ili sintagma, kao u slučaju složenih kolokacija). Prema kvantitativnim istraživanjima (kao što je npr. Koike, 1996), glagol „dar” bez premca je najčešći i najproduktivniji kolokacijski glagol u španjolskom jeziku, npr. „dar un bico (beso), un salto, un paseo, pereiriño (pinitos)”, zbog čega se pretpostavlja da će kvantitativno istraživanje dati iste rezultate i za galješki jezik, što se pokazalo točnim. Disertacija započinje uvodnim poglavljem u kojem se kontekstualizira istraživanje, postavljaju hipoteze, navode ciljevi istraživanja i struktura rada. Slijedi poglavlje posvećeno teorijskom okviru u kojem se daje opći pregled dosadašnjih znanstvenih spoznaja i istraživanja na području frazeologije i kolokacija. Potom se prelazi na detaljniji prikaz konkretnih spoznaja i pobliže izlaže teorijski okvir kolokacija s pomoćnim glagolom. Unutar ovog poglavlja obrađuju se i druge teorijske osnove povezane uz usvajanje stranih jezika, s osobitim osvrtom na usvajanje leksika. U trećem poglavlju objašnjena je metodologija istraživanja, način prikupljanja i izrade korpusa, kriteriji frazeološke ekvivalencije, korišteni resursi, redukcija korpusa polufrazema u leksikografskim člancima, leksikografska obrada i odabir informacija i drugi podatci potrebni za postizanje ciljeva postavljenih u istraživanju. Ovdje su također prikazani i svi problemi koje sa sobom nosi rad na trojezičnom korpusu ovih razmjera te su objašnjena neka od leksikografskih rješenja. Korpus kolokacija u polaznim jezicima izrađen je na temelju sljedećih referentnih korpusa: - Corpus de Referencia do Galego Actual (Referentni korpus suvremenog galješkoga jezika). - Tesouro Informatizado da Lingua Galega (Digitalizirani tezaurus galješkoga jezika). - Corpus Técnico do Galego (Tehnički korpus galješkoga jezika). - Corpus del Español del Siglo XXI (Korpus španjolskoga jezika u 21. stoljeću). - Corpus de Referencia del Español Actual (Referentni korpus suvremenoga španjolskog jezika). - Corpus del español de Mark Davies (Korpus španjolskoga jezika Marka Daviesa). Nakon prikupljanja kolokacija, korpus je proširen leksikografskim izvorima (općim, uporabnim i frazeološkim rječnicima obaju jezika), informacijama dobivenih od informanata i pretragama s Internetu. Nakon usustavljenja korpusa (galješki i španjolski), utvrđeni su ekvivalenti u hrvatskom jeziku (bilo da se radi o kolokacijama, drugoj vrsti frazema, slobodnoj frazi ili glagolu) vodeći se kriterijem funkcionalne (frazeološke) ekvivalencije. Korpus rada sastoji se od 11714 natuknica, od čega 7787 kolokacija, 3472 odgovarajućih jednostavnih glagola, 294 frazeoloških jedinica i 161 ekvivalenata koji su slobodne sintagme, no radi izvodivosti istraživanja sveden je na 1400 leksikografskih članaka, kako bi leksikografski alat bio učinkovit i upotrebljiv. Valja istaknuti da su morfološki povezane i semantički srodne kolokacije prema kriteriju čestotnosti grupirane u jednoj leksikografskoj natuknici, tako da je analiza korpusa provedene bez gubitka reprezentativnosti, a zaključci dobiveni istraživanjem mogu se primijeniti na čitav korpus. Četvrto poglavlje temelji se na analizi svih dobivenih informacija i podijeljeno je u dva dijela. U prvome se analiziraju generalni aspekti korpusa (klasifikacija kolokacija), a drugo je posvećeno opisu leksikografskog alata i podučavanju kolokacija u nastavi stranih jezika. Analiza iberoromanskih kolokacija predstavlja doprinos lingvističkom opisu ovog tipa „polufrazema“ tako da postavlja precizne granice kolokacija i drugih frazeoloških jedinica. U ciljnom, hrvatskom jeziku, iako su kolokacije manje brojne, također se nastoji doći do zaključaka koji mogu doprinijeti lingvističkom opisu. Nadalje, kontrastivnom analizom svih triju jezika, uz već spomenuti doprinos, analizom udžbenika za podučavanje polaznih jezika iznose se prijedlozi za poboljšanje podučavanja kolokacija u GLE i ELE s posebnim naglaskom na studentima kojima je hrvatski materinski jezik. Navedeni trojezični leksikografski alat opisuje aspekte kolokacija i veze među trima jezicima. Funkcionira kao rječnik ekvivalenata, ali i kao korpus detaljnih informacija namijenjenim daljnjem proučavanju kolokacija. Na taj su način primarna ciljna skupina ovog alata s jedne strane studenti GLE i ELE, a s druge istraživači i frazeolozi zainteresirani za proučavanje kolokacija. Disertaciju zatvara poglavlje nazvano „Peche” (Zaključak) u kojem se prikazuju zaključci dobiveni u vezi podučavanja GLE i ELE i na temelju lingvističkog opisa kolokacija. Slijedi popis korištene bibliografije i sažetci na galješkom i engleskom te te prošireni sažetak na hrvatskom jeziku. Disertacija sadrži devet priloga: popis kratica korištenih u radu, popis kratica i simbola korištenih u leksikografskom alatu, popis tablica i slika, abecedno kazalo prikupljenih kolokacija u svakom jeziku, tablice sa značenjima prikupljenim iz rječnika „dar” u galješkom i španjolskom i „dati” u hrvatskom kojima se mogu pripisati značenja u kolokacijama, popis iberoromanskih kolokacija koje se mogu podučavati na razinama A1-A2 i B1-B2 za studente kojima je hrvatski materinski jezik, popis frazema uključenih u rječnik te 1400 trojezičnih leksikografskih članaka na temelju kojih je napravljeno ovo istraživanje i koje obuhvaća 11714 frazeoloških jedinica. Zaključno, i u španjolskoj i u galješkoj frazeologiji, iako su frazeološki radovi u porastu, kolokacije su još uvijek nedovoljno istražene, osobito u kontekstu podučavanja jezika studentima koji su govornici nesrodnih jezika kao što je hrvatski. U tom smislu smatramo da predloženo istraživanje može doprinijeti ne samo lingvističkim opisima svih triju jezika, nego i kontrastivnom proučavanju istih, ali i dati obol u podučavanju španjolskog i galješkog kao stranih jezika hrvatskim studentima. Očekuje se da će doprinos ovog rada, zajedno s putovima koje je ovo istraživanje otvorilo, imati odjeka u područjima frazeologije, leksikologije, leksikografije, traduktologije i podučavanja stranih jezika, između ostalog. |