Gljivica Malassezia pachydermatis predstavlja najčešćeg uzročnika upale sluznice vanjskog zvukovoda u pasa koja vrlo često rezultira kroničnim tijekom i recidivirajućim terapijama antimikoticima, najčešće iz skupine azola. Posljednjih se godina spominje njezina smanjena osjetljivost na antimikotike ne samo u veterinarskoj, nego i u humanoj medicini. S obzirom na to da ne postoji standardizirani postupak za istraživanje osjetljivosti vrste M. pachydermatis, postavlja se pitanje postojanja stvarne klinički značajne otpornosti ove gljivice. Opći cilj ovog istraživanja stoga je bio prilagoditi disk difuzijski postupak za istraživanje osjetljivosti gljivice M. pachydermatis na osnovi standardiziranog postupka za kvasac Candida sp. propisanog dokumentom CLSI M44-A2. Specifičan cilj bio je istražiti osjetljivost 60 sojeva M. pachydermatis izdvojenih iz pasa s kroničnom upalom sluznice vanjskog zvukovoda na tri različita antimikotika iz skupine azola: mikonazol, klotrimazol i itrakonazol. Suspenzija inokuluma ovim istraživanjem optimizirana je na optičku gustoću od 3,5 McF s prosječnom srednjom vrijednosti od 1,27x107 CFU/mL. Mueller-Hintonov agar s dodatkom 2% glukoze i 0,5 μg/l metilenskog modrila pogodovao je rastu gljivice kada je suspenzija inokuluma pripremljena s dodatkom 0,04% Tween-a 80 kao izvorom lipida. Istodobno granice zone inhibicije bile su jasno vidljive, a optimalno vrijeme očitavanja zona inhibicije bilo je nakon 72 sata. Istraživanjem osjetljivosti ustanovljeno je da je jedan soj gljivice M. pachydermatis bio umjereno osjetljiv na mikonazol, dok su svi preostali sojevi bili osjetljivi na mikonazol, klotrimazol i itrakonazol. Najveća je aktivnost uočena u primjeni klotrimazola, zatim itrakonazola, a najmanja u mikonazola. Rezultatima ovih istraživanja optimizirali smo postupak koji je primijenjiv u rutinskoj mikološkoj dijagnostici istraživanja osjetljivosti gljivice M. pachydermatis.