| Sažetak | Autor u ovom radu obrađuje pravno relevantnu faktičnu vlast koju neka osoba ima glede određene stvari, takva pravno relevantna vlast se naziva „Posjed“. U svome radu navodi regulaciju posjeda kao socijalnu činjenicu postojanja privatne vlasti neke osobe u pogledu neke stvari. Kod pojma pravno relevantna faktična vlast, pojam „faktična vlast“ karakterizira kao odnos između čovjeka i stvari, gdje navedeni odnos točnije precizira podjelom na tri osnovna odnosa. Isti navodi „mehanički odnos“ kao faktični odnos čovjeka prema stvari, gdje čovjek nije svjestan samog odnosa, dok suprotno tome navodi „detenciju“ kao svjesno postojanje odnosa između čovjeka i stvari. Suprotno od tih dvaju odnosa kao najbitniji u svome radu navodi „posjed“, kojeg dijeli na corpus i animus. Posjed karakterizira kao faktično stanje, ne jedno, već više faktičnih stanja, prilikom čega dolazi do podjele posjeda na vrste istog. Kako bih lakše precizirao pojam posjeda, uz obrazloženje pojedinih vrsta, navodi primjere iz sudske prakse. Kao jedan od ključnih pojmova navodi „pomoćnika u posjedovanju“, kojeg opisuje kao osobu koja pomaže u izvršavanju tuđe faktične vlasti, prilikom čega nema posjed nad istom. Za razliku od toga, navodi „nasljednički posjed“ kod kojeg ostaviteljev nasljednik nasljeđuje posjed, bez obzira je li ostavitelju nasljednik pomagao u obavljanju faktične vlasti. Navodeći pojam „nasljedništvo“, pokušava pojasniti na koji se sve način posjed može steći, te isto tako na koji sve način može prestati. Nakon čega se vraća na pojmove corpus i animus, koje detaljnije objašnjava koristeći se pojmom subjektivne koncepcije, te definicijom koju je postavio jedan od najvećih stručnjaka 19. stoljeća C.F. von Savigny. Suprotno subjektivnoj koncepciji navodi pojam objektivne koncepcije, bazirajući se na vanjski vidljiv odnos osobe prema stvari koji pravo priznaje kao pojavni oblik prava na stvari, kojeg preciznije naziva „gewere“. Radi lakšeg snalaženja u samome radu, koristi nekoliko primjera iz sudske prakse. |
| Sažetak (engleski) | The author in this thesis, highlights the legally relevant de facto authority that some person has toward certain object, mentioned legally relevant authority is called the "Possession". In this paper the author emphasis the regulation of the ownership, the intention to possess certain object throughout social facts. In the term legally relevant factual right, the term "factual right" is characterized as a relationship between a person and an object, where the relation is precisely defined by dividing into three basic relations. Further, the "mechanical relation" is a factual state toward a person where a person is unaware of the relationship, while on the contrary, "detention" is a form of custody with existence of awareness in relationship between a person and an object. Further more to these two relationships as the most important in his work, he states "possession", which he distinct into the corpus and animus. The property is characterized as a factual situation, not one, but more factual situation, whereby divisions of land belong to the same type. In order to clarify the term of property, with the certain explanation, the author further refer to the jurisprudence. As one of the key terms, he defines " Auxiliary in possession", which he describes as a person who helps in designating someone else's factual authority, where he has no possession at all. To the contrary, he mentions the "inheritance possession" which is the act of inheriting property, regardless of whether the inheritor has assisted in performing the actual authority. With the term "inheritance" the author seeks to clarify the way in which all possessions can be acquired, as well as how everything can desist. In addition, the terms corpus and animus, had been explained in more detail using the concept of the subjective conception, and by the definition set by one of the greatest experts of the 19th century C.F. von Savigny. The opposite of the subjective conception, the concept of objective conception is based on the external visible relation of a person to the certain thing that are rightly recognized as an appearance of rights to things, more precisely called "gewere". For ease of reference in the thesis, he uses several examples from court practice. |
