Azbest je grupa od šest prirodnih minerala koji se sastoje od tankih fleksibilnih vlakana. Može se pronaći u prirodi te zbog svojih učinkovitih tehnoloških svojstava i u raznim proizvodima. Tijekom 20. stoljeća integriran je u tisućama konstrukcija i proizvoda, a najčešće se rabio u brodogradnji, automobilskoj i tekstilnoj industriji, građevinarstvu, u tvornicama termoizolacijskih materijala te mnogim drugim granama gospodarstva. Uporaba azbesta počela se ograničavati i postupno smanjivati kada je utvrđena štetnost azbestnih čestica odnosno igličastih vlakana koje se oslobađaju u zraku prilikom obrade ili oštećenja materijala. Izlaganje azbestnoj prašini kod ljudi nakon određenog vremena izaziva brojne kronične bolesti pa i smrt. Azbestoza je najčešća i najpoznatija profesionalna bolest dišnog sustava uzrokovana azbestom. Profesionalna izloženost radnika na radnom mjestu smatra se prvim uzrokom bolesti povezanih s azbestom. Za razvoj bolesti važnu ulogu ima vrijeme izloženosti česticama, veličina čestica kao i imunitet izložene osobe, a svaka koncentracija čestica u zraku smatra se opasnim za čovjeka. Radnici koji su tijekom radnog vijeka bili izloženi azbestu te im je priznata profesionalna bolest, ostvaruju pravo na podnošenje zahtjeva za obeštećenje i starosnu mirovinu. U Hrvatskoj je od 2006. godine zabranjena uporaba azbesta te su donesene mjere zaštite prilikom rukovanja s istim.