Ankilozantni spondilitis (spondylitis ankylosans) predstavlja kroničnu progresivnu reumatsku bolest. Bolest najviše zahvaća lokomotorni sustav, a u manjoj mjeri i visceralne organe. Ime bolesti dolazi od grčke riječi ankilosis – savijen i spondilos – kralježak. Incidencija i prevalencija AS-a je različita u populacijama. Prema podacima iz Europe prevalencija je između 0,1% i 1,4%, dok u srednjoj Europi iznosi 0,3 - 0,5%. Bolest češće zahvaća muškarce nego žene. Najčešće se pojavljuje u dobi od 15-29 godine. Uzrok AS-a nije poznat. U početku bolesti je postavljanje dijagnoze otežano zbog simptoma koji se u početku ne povezuju odmah sa ovom bolešću. Postoji rimski i New York kriterij za dijagnozu bolesti. Liječenje ankilozantnog spondilitisa temelji se na farmakološkim i ne farmakološkim metodama liječenja. Procjena pacijenta temelji se na SOAP metodi. U ne farmakološke metode spada: edukacija, zaštita zglobova, fizikalna terapija, korištenje različitih toplinskih i klimatskih agensa te alternativni načini poput Tai – chi. Terapijske vježbe imaju najveći učinak te doprinose smanjenju boli i povećanju funkcije u aktivnostima svakodnevnog života. Cilj rada je bio utvrditi razliku tjelesnih sposobnosti pacijenata te kako fizikalna terapije utječe na status i sposobnost.